Oliver Lovrenski i Sándor Jászberényi s novim romanima u nakladi Oceanmore donose svoje priče koje će dirnuti svakog od nas.
Oliver Lovrenski, mladi norveški autor hrvatskih korijena s debitanstkim romanom „Kad smo bili mlađi“ (prev. Mišo Grundler) nova je književna zvijezda norveške književnosti. Oliver Lovrenski napisao je roman o svojoj generaciji i za nju, autentičnu i iskrenu priču za sve koji žele čuti i razumjeti njihov jezik, njihove strahove, radosti i nade.
Sándor Jászberényi još jednom oduševljava svojim novim romanom „Kintsugi: svatko tuguje na svoj način“ (prev. Xenia Detoni) u kojemu se suočava s traumama iz ratova na Bliskom istoku i s ukrajinskih prvih crta bojišnice. Hemingvejski snažno i brutalno Jászberényi živi i bilježi svijet u kojemu baš ovaj čas živimo, što ga izdvaja u najsnažniji glas svoje generacije u mađarskoj književnosti.
Kad smo bili mlađi - Oliver Lovrenski
O AUTORU:
Oliver Lovrenski (2003.), rođen je i odrastao u Oslu, u hrvatsko-norveškoj obitelji. Njegov prvijenac Kad smo bili mlađi odmah po objavljivanju 2023. godine postao je književni fenomen i bestseler. Roman je osvojio važne nagrade: Nagradu knjižara Norveške za najbolju knjigu 2023., i to kao najmlađi autor u povijesti te nagrade, Nagradu za umjetnost Grada Osla 2024. te Nagradu Aschehoug za prvijenac 2024., a našao se i u najužem izboru za Nagradu Brage 2023., Književnu nagradu Norveškoga radija 2023. i Nagradu Tarjei Vesaas za prvijenac koju dodjeljuje Norveško društvo pisaca.
Uvršten je na sve liste najboljih romana 2023., šest je mjeseci bio u vrhu najprodavanijih knjiga, s više od šezdeset tisuća prodanih primjeraka samo u Norveškoj. Dosad je preveden na šesnaest jezika.
O ROMANU:
Ivor, Marco, Jonas i Arjan najbolji su prijatelji. Na pragu punoljetnosti, šesnaestogodišnji mladići žele živjeti punim plućima, iskusiti sve što im Oslo pruža, izlaziti i zaljubljivati se, pobjeći od svakodnevnih problema – škola im je dosadna jer ih ne uči što žele znati, roditelji su rastavljeni i prezaposleni, prijatelji iz razreda deportirani preko noći, socijalni radnici nemoćni…
I dok se svijet oko njih polako raspada, oni ga pokušavaju sastaviti prijateljstvom, humorom i zabavom. No njihovo eksperimentiranje s drogama vrlo brzo prerasta u ovisnost i vodi ih sve dublje u nasilje i kriminal, a gubitak prijatelja označit će kraj mladenačkih dana.
Napisan suvremenim žargonom mladih, u nizu kratkih epizoda i furioznom ritmu, roman Kad smo bili mlađi priča je o prijateljstvu i nadi, o prebrzom odrastanju i žudnji za onime što nikad nismo imali.
IZ MEDIJA:
„Kakav majstorski prvijenac! Devetnaestogodišnji Oliver Lovrenski nevjerojatnom snagom probio se na književnu scenu, u knjižare i srca čitatelja.“ - Verdens Gang
„Izuzetno djelo satkano od poetičnih hiperrealističnih opisa koje pršti humorom i inteligencijom. Briljantno.“ - Aftenposten
„Ovaj je roman teško ispustiti iz ruku, a još teže zaboraviti… Roman u koji se jednostavno morate zaljubiti.“ - žiri Nagrade Brage
Prijevod s norveškog: Mišo Grundler
Broj stranica: 248
ISBN: 978-953-332-193-6
Uvez: meki s klapnama
Cijena: 20 €
Kintsugi: svatko tuguje na svoj način - Sándor Jászberényi
O AUTORU:
Sándor Jászberényi (Sopron, 1980.) mađarski je novinar, fotoreporter i pisac. Objavio je knjige Vrag je crni pas: priče s Bliskog istoka i šire (New Europe Books, 2014.), Najljepša noć duše, koja je 2017. dobila mađarsku književnu nagradu Libri, i 2023. kratki roman Kralj gavrana i šesnaest novih priča pod naslovom Zapadnjačke priče.
Kao ratni dopisnik za mađarske medije, New York Times, L’Egypt Independent izvještavao je o Arapskom proljeću, sukobima u Gazi, darfurskoj krizi itd. Već u proljeće 2022., nakon početka rata u Ukrajini, odlazi na prve crte bojišnice s koje izvještava za svjetske medije, a to iskustvo prenijet će široj publici u romanu Kintsugi: svatko tuguje na svoj način.
O ROMANU:
Kintsugi je drevna japanska vještina krpanja polomljenih, razbijenih posuda mješavinom laka i zlatnog ili srebrnog praha. No u podtekstu je toga majstorskog zanata i prihvaćanje oštećenja, ožiljaka, nesavršenosti s kojima glavni junak u konačnici nastavlja živjeti. Pateći od posttraumatskog stresnog poremećaja („Dvaput sam se u Ukrajini našao usred minobacačke vatre. Odonda ako netko pljesne iza mene, ja se bacim na tlo ma gdje se zatekao.“), dobrovoljno se prijavljuje u psihijatrijsku bolnicu na rehabilitaciju.
Okrenut promišljanjima o događajima iz vlastita života, sjećanjima na mjesta i ljude koje je susreo na Bliskom istoku i ukrajinskim prvim crtama bojišnice, krajnje uvjerljivo pripovijeda o aktualnom planetarnom trenutku, a u tu finu mrežu upletene su i priče njegovih sudrugova na liječenju.
IZ MEDIJA:
„Tvrdokuhana proza koju on piše potpuno je beskompromisna i za čitatelja bespoštedna, no njegove su priče pune suosjećanja – ono čega u njima nema je, kako voli naglasiti, moraliziranje. Taj dio Jászberényi prepušta čitateljima.“ - Gea Vlahović, tportal.hr
„A ipak njegovo "suho" pripovijedanje – jer ne trebaju mu stilske bravure ni jezični kalamburi – udara u pleksus, izaziva tjeskobu, uznemirenost i strah, tugu ili bijes, ovisno od čega ste načinjeni. Odveć bi "suho" bilo reći da je društveno kritičan, ne – on vas izaziva da preispitate svoj moral i vrijednosti, a pritom o tome ne kaže ni riječ, samo pripovijeda o životu.“ - Jadranka Pintarić, Jutarnji list
Prijevod s mađarskoga: Xenia Detoni
Broj stranica: 264
ISBN: 978-953-332-192-9
Uvez: meki s klapnama
Cijena: 20,00 €
Članak pripremila: Tonkica Palonkica
https://www.instagram.com/tonkicapalonkicacitalica/
Add comment
Comments