Podstanarke - Majda Tometić
O AUTORICI:
Majda Tometić rođena je 1974. u Zagrebu. Ne zna je li prije počela čitati ili pisati, ali se živo sjeća da je uvijek tražila mirne kutke gdje bi u miru mogla čitati. Prva knjiga koju je pročitala, kao šestogodišnjakinja, je Doktor Jojboli Kornelija Čukovskog i danas se sjeća kako je bila začuđena igrom riječi u nazivu glavnog lika. Misli da je od tada ne napušta ljubav prema čitanju, prema jeziku, prema čarobnim mogućnostima izražavanja te sposobnost kreativne igre s riječima i mislima. Po struci je profesorica hrvatskog jezika, a po knjigama se stalno spotiče – čita ih, uređuje i piše. A nekima se stalno vraća.
Do danas je skupila toliko puno pročitanih stranica i toliko puno različitih (sa)znanja o svijetu oko sebe, ljudskim odnosima, bolima i srećama, uvidima, riječima i vidokruzima da je bilo samo pitanje trenutka kad će sve to pretočiti u svoje autentične rečenice. Osim Podstanarki, napisala je i roman U koži krokodila koji je bio jedan od 13 polufinalista Nagrade V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman u 2024. te će se 2025. također naći u izlozima knjižara i, nada se, u vašim kućnim bibliotekama. Bavi se uređivanjem knjiga, lektoriranjem i ghostwritingom, a više o tome saznajte na web stranici KREativne NIjanse i na Facebook stranici Jezični doručak.
O KNJIZI:
Roman istražuje duboke emocije likova, razloge zašto do njih dolazi, na površinu izvlači problem femicida te propitkuje gdje su granice u nama.
U samu radnju spretno je utkana kriminalistička potka koja služi kao mamac za čitatelje jer roman započinje pronalaskom mrtvog ženskog tijela u jednom stanu zagrebačke zgrade te sve što se dalje događa vodi prema otkrivanju te tajne.
Strukturalno, autorica propitkuje utjecaj ja-pripovjedača i sveznajućeg pripovjedača na tijek radnje, samu radnju razlama snažnim intro- i retrospekcijama ostavljajući prostor za čitateljevo traženje odgovora, ali ne dopuštajući da se fokus čitatelja makne od središnjeg problema. Radnju lomi citatima, retrospekcijama, naglim zaustavljanjima tijeka misli pa tako i sama radnja postaje mjesto za promišljanje. Rečenice koje obiluju reminiscencijama, usporedbama, intimnim poimanjima te jakom asocijativnošću imaju dvostruku vrijednost – oblikuju autoričin prepoznatljiv stil pisanja te uspješno vežu čitatelja za temu.
U romanu je, uz aktualnu problematiku položaja žene u suvremenom društvu, dominantna intertekstualnost. Autorica je svoje junakinje nazvala prema likovima iz kanonske književnosti, propitujući, s pomoću citata koji ih smještaju u određeni tematski trenutak, njihovu pojavnost u sadašnjosti, njihova previranja, misli, emocije i situacije u koje se dovode. Šest se junakinja promišljanjem o vlastitim postupcima same dovode u određene situacije koje dalje određuju tijek njihovih misli i postupaka.
Roman „Podstanarke“ smjelo i hrabro narušava elemente klasične romaneskne strukture, razlama čitalački tijek svijesti i glasno sagledava intimnost i svjesnost stavljajući femicid in medias res te tako omogućujući gustoću čitanja i čitanje sebe kroz vlastite naočale.
RADNJA:
Roman započinje pronalaskom mrtvog tijela u stanu jedne zagrebačke zgrade. Policajac koji dolazi na uviđaj opisuje taj trenutak. Ali to je samo intrigantan početak koji vas poziva da čitate dalje. Nakon uvoda in medias res, priča se retrospektivno vraća na početak. Pet junakinja koje stanuju u istoj zagrebačkoj zgradi počinju pripovijedati svoje priče, dok o šestoj govori pripovjedač.
ODLOMAK IZ ROMANA:
„Postala sam čovjek onoga dana kada sam zatvorila vrata za njim.
Zatvorila sam vrata smirenim pokretom ruke, ostavljajući čovjeka, koji je do toga trenutka bio moj suprug, da sam iskorači van iz mojega života te ostajući sretna i sama od njega, među krhotinama svojega donedavnoga braka. Napravila sam to čeličnom smirenošću, osjećajući da od toga trenutka više neću piti isprekidanu kavu, kuhati jela u ravnomjernim razmacima između svađa i lutanja, miješati fikciju sa stvarnošću i najmanje voljeti sebe. Taj trenutak kada sam zatvarala vrata za njim urezao mi se u pamćenje kao jedan od najboljih pokreta koji sam napravila za sebe u posljednjih 11 godina. Ništa nije zaškripalo, ništa nije zadrhturilo, oko mene zrak se pretvorio u miris travnjaka nakon kiše. Mene travnjak namočen kasnoljetnom kišom podsjeća na bosonogo djetinjstvo i, kada ga osjećam u zraku, to mi je znak da sam smirena, sretna i na pravome mjestu. Da, toga dana bila sam iskonski sretna. Zatvorila sam vrata za njim, pomela krhotine braka, ubacila ih u koš za otpatke i nasmiješila se svemu što slijedi. Bilo je to prije 6 godina.
Nikada se nismo voljeli i uvijek smo varali svoju prozirnu ljubav. Mislim da sam ispod kože osjećala da nemamo utkano međusobno razumijevanje, da nikada nećemo uspjeti instalirati otvorene osjećaje u nas, da njegov seksualni nagon prema meni neće prerasti u strastveno trganje odjeće i bolnu potrebu da me voli baš tu i baš sad, da neću uvijek morati ugasiti neke primisli u sebi da bih se mogla prebaciti u stanje – da, želim te sada, da, volim te zauvijek. Njemu je dugo trebalo da, najprije meni, a onda i sebi, prizna kako ni on ispod kože nema ugrađen čip za našu ljubav. Kad je to shvatio, sve je postalo lakše i klupko se počelo odmotavati u suprotnom smjeru od: moramo čuvati brak, djeca nam neće oprostiti, nije najvažnije da budemo sretni, možemo i varati svoju bit. Kad je shvatio istinu, ogledalo pred kojim smo stajali zajedno razbilo se i u trenutku smo se našli svaki pred svojim ogledalom, zureći u maske koje su se topile s naših istančano neiskrenih obraza.“
Nakladnik: Naklada Nika
ISBN: 978-953-7284-61-9
Broj stranica: 160
Uvez: meki
Godina i mjesec izdanja: siječanj, 2025.
Cijena: 17,10 €
Članak pripremila: Tonkica Palonkica
https://www.instagram.com/tonkicapalonkicacitalica/
Add comment
Comments