Recenzije knjiga: Djedov veliki bijeg i Ponoćni pustolovi

Nakon svake knjige koja mi je bila naporna ili mi se nije svidjela, posegnem za nekom od dječjih knjiga. Jedna sam od onih osoba koje će zauvijek ostati dijete, mislim da nema ljepše od toga. Život je i tako kratak, a nerijetko i surov te je to pravi recept za dušu.

Ovoga puta govorit ćemo o Davidu Walliamsu, engleskom književniku, glumcu i komičaru. Zavidnu karijeru postigao je upravo knjigama za djecu, a klinci širom svijeta uživaju u njegovim pričama. U Hrvatskoj je preveden veliki broj njegovih knjiga, poput Tetke probisvjetke (nagrada za dječji roman godine), Dječaka u haljini, Banditske bakice, Zle zubarice i ostalih.

Djedov veliki bijeg bio je zadatak za čitateljski klub „Nedopričljivi“ Gradske knjižnice Rijeka. Budući da se u zadnjem tjednu travnja obilježava Tjedan dobre dječje knjige, spomenuta se družina smjelo uhvatila u koštac s ovom knjigom, iako spada u skupinu koja sada čita većinom „ozbiljnije“ štivo.

Priča je to o 12-ogodišnjem dječaku Jacku i njegovom djedu, koji je u mladosti bio vojni pilot RAF-a (Kraljevskog ratnog zrakoplovstva) i u Drugom svjetskom ratu odvažno upravljao borbenim lovcem Spitfire. Jack je volio slušati djedove ratne pustolovine, međutim jednoga će dana djed postati zaboravan. Neće više prepoznavati svoga unuka, kao ni ostale članove obitelji. Jedini koji će ga razumjeti bit će Jack, koji shvaća djedovo stanje, zaključujući da se s djedom jednostavno treba igrati. Imat ćemo tu i Raja, vlasnika obližnje trafike, profesoricu Verity, gospođu Trifle i neizostavne zle medicinske sestre Ružu, Ivančicu i Cvijetu. Nadam se da vas je zaintrigirao ovaj opis, inače bih došla u iskušenje da vam odmah sve ispričam.

„Ne treba za mene brinuti, stari druže – reče i nasmije se. Ne bi me zaustavila ni cijela Hitlerova Luftwaffe. Nema teorije! Ovaj će stari pilot sve preživjeti samo da bi se borio još jedan dan!“

Kad odrasla osoba čita ovakvu knjigu, vjerojatno će ju doživjeti vrlo tužnom jer će se mnogi sjetiti svojih voljenih osoba koje se bore s demencijom. Djeci je jednostavnije pronaći rješenje, ne kompliciraju niti to doživljavaju tragično. Kad nema drugog načina, igraj se!

„Dokle god ga Jack bude volio, djed neće umrijeti“.

„I sada, dok bi dječak tonuo u san, i sam je mogao vidjeti Spitfire na nebu. Svake noći projuri pokraj njegovog prozora prije negoli se vine prema zvijezdama. Visoko, visoko, nebu pod oblake.“

Druga Walliamsova knjiga donosi pustolovinu petero djece s bolničkog odjela bolnice Lord Funt. I ovdje imamo zločestu medicinsku sestru te isto takvog ravnatelja internata. Srećom, ima i dobrih: prvenstveno je to medicinski tehničar koji je i osnovao „ponoćne pustolove“, dječak Thomas i ostala djeca, osobito Sally. Kad Big Ben otkuca ponoć, avantura počinje – bolesnoj djeci ostvaruju se snovi. Samo moraju paziti da ih ne uhvate...

„Izreka kaže: gdje je srce, tu je dom. A gdje je tvoje srce, Tome? – Rekao bih da mi je srce kod djece s bolničkog odjela. A najviše kod Sally.“

„Djeca su zla samo kad su i sama nesretna.“

I ova je knjiga poučna za djecu, pored činjenice da se mogu zabaviti sadržajem koji se nalazi između korica. Veliko je bogatstvo naučiti davati onima kojima imaju manje, staviti svoje želje u drugi plan kako bi pomogao bolesnom prijatelju, materijal je to od kojeg se grade karakterni i dobri ljudi.