Mediteranski festival knjige (MFK) 2020. iz naše perspektive

Published on 8 September 2020 at 11:26

Mediteranski festival knjige (MFK) festival je knjiga koji se održava u Splitu početkom svibnja (ove godine iznimno u rujnu zbog poznate nam pandemije) i koji na jednom mjestu okuplja izdavače, autore i sve koji knjige vole. Ove je godine, i to četvrte po redu, trajao pet dana, od 2. do 6. rujna, a smjestio se kao i uvijek u dvorani Gripe.

Organiziran je od strane Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, a po sadržaju i programu uspoređuje se s poznatim zagrebačkim Interliberom. Međutim, obujmom je to ipak malo teže. Svakako, ovogodišnje povratne informacije su odlične te su organizatori, nakladnici i publika i više nego zadovoljni. A s obzirom na trenutnu situaciju i mjere opreza, uspješno održavanje festivala dokaz je da se ovakvo nešto može provesti i vjetar je u leđa svim festivalima knjiga koji slijede.

Malo činjenica: na čelu organizacijskog odbora bio je Slavko Kozina, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara, urednik programa bio je Kruno Lokotar, a ukupno je sudjelovalo oko 50 nakladnika.

Slavko Kozina po završetku je za novine Slobodnu Dalmaciju kazao: „Split je pokazao da je i u izazovnim okolnostima izvediva organizacija ovakvog kulturnog događaja jer sve je prošlo sjajno. Svi su poštovali propisane mjere - kao u apoteci! Tko kaže da su Splićani nedisciplinirani?

Naš poznati i vrijedni književni urednik Kruno Lokotar koji je zadnjih godina jako utjecao na hrvatsku književnu scenu i pomogao hrvatskim piscima i pjesnicima, osmislio je program za čistu peticu. Održano je više od dvadeset predstavljanja novih djela hrvatskih autora, poput Popa Edija Matića (naklada HenaCom), Mladenke kostonoge Želimira Periša (naklada Oceanmore) ili Fantomske boli Marine Gudelj (naklada Jesenski i Turk). Veliki je odaziv bio u programu In memoriam, posebice za Tonka Maroevića. Također je online razgovor s poznatim hrvatskim znanstvenikom Igorom Rudanom koji je moderirala Tanja Mravak bio pomno slušan. Za mahom su se sva događanja tražila (razmaknuta) stolica više što ide u prilog pogođenom repertoaru koji je publika s poštovanjem i zanimanjem popratila.

Također treba naglasiti da se veliki dio sajma bio u znaku dječje literature. Tako su se bajke Ivane Brlić-Mažuranić stalno vrtjele, održane su razne radionice, a lijep dio ponude nakladnika bio je upravo namijenjen najmlađima (Naša djeca, Ibis grafika, Mozaik knjiga, Felix liber...)

Osim (još jednom da ponovimo) jako lijepog programa koji je nahranio naš književni duh, sajam se u velikoj mjeri posjećivao upravo zbog – popusta! Bez obzira na prostorno puno manji kapacitet od primjerice Interlibera, ponudi se nema što prigovoriti. Bila je zaista raznovrsna i šarolika.

Najviše su profitirali naravno oni koji su se željeli opskrbiti starijim izdanjima jer je bilo djela koja su se mogla kupiti čak i za 10 kn. Što se pak tiče novijih naslova, popust je bio očekivan i primjeren, između 10 i 20%. To što je početna cijena previsoka, to je tema za neko drugo mjesto. Srećom pa okorjelim ljubiteljima književnosti cijena nije najvažnija.

Koliko sam uspjela procijeniti, najveća je ponuda u kombinaciji s najboljim popustima bila podijeljena na tri štanda – Profil knjiga, Mozaik knjiga i Fokus. Jedna je od najtraženijih knjiga, opet očekivano, bila prinova Lažljivi život odraslih jedne od najboljih suvremenih autorica, ako ne i najbolje, Elene Ferrante, koja je izdana u Profilovoj nakladi. I ostala su djela iste autorice bila snižena, kao i veliki broj starih i novih dječjih i odraslih naslova.

Štand Mozaik knjige vizualno je izgledao najljepše i najurednije, a bio je i u vrijeme mog boravljenja (i stalnog vraćanja) najposjećeniji. Razlog tome su poznata, kvalitetna i rado čitana djela dječje književnosti, poput Gregovog dnevnika ili djela Davida Walliamsa, zatim predivno ilustrirana i čitka lektirna izdanja te najveća ponuda krimića i ljubića, djela koja se realno najviše čitaju i traže.

Slično je bilo i kod Fokusa, koji su imali udarne naslove po zbilja, zbilja dobrim cijenama, poput djela jako aktualnog Fredika Backmana po cijenama od 60 kn (a iznimno kvalitetne izrade) ili Johna Greena i po nižim cijenama.

Moram spomenuti i lokalnu Nakladu Fragment koja se jako potrudila oko svoje ponude i cijena, primjerice s knjigama "Djeca slijepog kovača", "Mala Kme osvaja svijet" i najnovijeg romana popularne kraljice ljubića Kate Mitchell "Oteta Ljepota". Također lokalni Verbum imao je lijepu i dobru ponudu. Po kvaliteti se sigurno isticala HenaCom koja je ove godine objavila pregršt iznimnih naslova. Neki od najboljih romana dio su i projekta "Europa iznutra i izvana" te su se mogli naći po nešto nižim cijenama.

Znanje je imalo malu ali prelijepu ponudu naslova na engleskom jeziku, a ako se sudilo po najpristupačnijim cijenama, izdvajali su se zasigurno V.B.Z. i Naklada Ljevak. I moram još jednom spomenuti dječju literaturu i nakladu Ibis grafika koji su bez ikakve sumnje imali najbolje i najljepše slikovnice. Barem po mom mišljenju. Nisu gigant, ali su jako kvalitetni i predani onome što rade; pažnja i ljubav naprosto se osjećaju. Njihovo poznato čudovište Grubzon i dalje plijeni pažnju, i to ne samo djece nego i odraslih, i to ne samo u vidu slikovnica nego i igračaka koje su malo je reći savršene.

Od ostalih zanimljivosti sajma može se izdvojiti model Gutenbergova stroja koji je napravio splitski humanitarac Uwe Muller, kao i činjenica da se dio večernjih programa odvijao na terasi kluba Quasimodo gdje je atmosfera bila vrlo opuštena i prisna.

I na kraju, kako je to sve skupa stvarno izgledalo u doba korone – prilično dobro. Prije ulaza nužna je bila dezinfekcija ruku, kao i mjerenje temperature i ostavljanja najnužnijih osobnih podataka. Maske su naravno bile obavezne, i to ne samo za posjetitelje nego za sve sudionike općenito. Svi predstavljači su ih imali, i iako je bilo komentara da su neki govori bili nerazumljivi kroz maske, osobno to nisam doživjela.

Stolice su na kojima se sjedilo za vrijeme predstavljanja bile razmaknute, a guranja po štandovima u ostalo vrijeme nije bilo, svi su bili pristojni i strpljivi. Moram spomenuti i pohvaliti „tete iza štandova“ koje su bile vrlo ljubazne, susretljive, pričljive i, najvažnije, informirane. Sve u svemu, jako dobro osmišljeno, organizirano i provedeno, svi možemo biti ponosni i sretni. Život i dalje funkcionira i u prilagođenim uvjetima, i to sasvim uredno, i ništa nam (skoro) ne fali.

Autor članka: Ivana
IG: https://www.instagram.com/what.the.muggle/

Add comment

Comments

There are no comments yet.