"Zbogom, romantiko!" je knjiga koja se ima za sebe, posuđuje nikom, a daruje svakom

Urednik knjige Zoran Maljković istaknuo je kako je ovo knjiga koja se ima za sebe, posuđuje nikom, a daruje svakom. „Zbogom, romantiko! sadrži priče u kojima se čitatelj može prepoznati, a svaka rečenica repetitivnim čitanjem dobiva na dodatnom značenju. Sanjine priče govore i otkrivaju one emocije koje čitatelj ne bi mogao ili znao verbalizirati. U njezinim se pričama lako možemo prepoznati“, rekao je Maljković.

Sanjine priče ogrnute su njezinim prepoznatljivim humorom, smatra Maljković i dodaje: „Zbirka je napisana na jednostavan, ali dojmljiv način koji osvaja na prvu. Razina vlastitog prepoznavanja tjera na ponovno čitanje. Zato za Sanju volim reći da je koncentriran pisac.“

Književni kritičar i novinar Srđan Sandić rekao je kako autorica u ovoj zbirci nije pristala pisati kroz patetičnu žensku perspektivu koja bi bila karakteristična za stereotipno žensko pismo i koja je autoviktimizirajuća i dodaje: „Sanja piše ekonomično zato što vjeruje razumu, a ne patetici i odlučno govori „ne“ proizvodnji koju umjetnost nalaže. Priče šalju veoma važne poruke, poput one da je sloboda skupa, da se za nju uvijek i svakoga dana treba izboriti te da svaki puta kada pomislimo da postoji razlika između muškog i ženskog principa se varamo. Njezine protagonistice su hrabre, odlučne i vjeruju u najopskurniji fenomen današnjice koji se zove ljubav.“

Pilić ne odustaje od najljepšeg interpretativnog obrasca svijeta, a to je romantizirani princip, smatra Sandić. „To je najhrabriji i najliterarniji pogled na svijet. Sanja s ljubavlju gleda na svijet i to je hrabra politička odluka. To je nešto što poziva na konstantno djelovanje. Moramo sudjelovati u proizvodnji ljubavi i prije svega moramo sebe voljeti.“, dodao je Sandić.

Autorica problematizira pitanje autorstva i uloge spisateljice u današnjem društvu. Pilić to ne radi na agresivan način, ali propituje njezinu društvenu funkciju i ulogu. Govori čega se sve treba odreći da bi bila spisateljica te u koje iluzije mora vjerovati. To je gadnija društvena uloga koja ne ohrabruje kulturu, a ponajviše književnost kao dio kulture, zaključio je Sandić.