Recenzija knjige: Tirza

"Jörgene - tiho je kazala - plašiš li se ovog? Gnušaš li se? Činjenice da sam žena? Je li ovo smrad o kojem si pričao? Smrad žene? Nanjušiš li ga već na nekoliko metara udaljenosti, jer što se više bojiš, to ga bolje možeš nanjušiti. To je zakon životinjskog carstva, zar ne? Gadi li ti se to? Sada mi možeš iskreno reći, voljela bih znati. Ne boli me. Istina me ne može boljeti. Tišina me boli. Laži. Svo to potajno pretvaranje."

Ima nešto jako mučno i mračno u ovoj knjizi. Željela sam i nadala da će mi se svidjeti, obećavala je. Pročitala sam sve recenzije, koje su mahom odlične, ali zbilja, Jergović, Alajbegović, pa zatim odlične ocjene na popularnom Goodreads-u. Sve sam to zbilja i sama htjela misliti, ali nažalost nije išlo.

Kritika je doduše složna da se radi o raspadanju jedne ličnosti, o mentalnoj i fizičkoj mračnoj strani jednog otuđenog i ispražnjenog čovjeka. Nigdje ne piše da se itko slaže s njim, da imaju razumijevanja, no meni su njegova pojava i njegove sposobnosti stvorile prevelik zid koji bih mogla zaobići da bih uvidjela stvarnu situaciju - tragediju i beznađe života. 

Znam zašto je to tako, ali ne bih smjela previše otkrivati (mada se u ocjenama i recenzijama, pogotovo na Goodreads-u, odmah sve jasno vidi). Samo ću reći da je riječ o najprljavijim ljudskim stranama, koje doduše nisu prikazane kao namjerno zlo, ali ih samo postojanje čini nepodnošljivima. Ne treba bježati od teških tema, od najcrnjih ljudskih dimenzija, ali kroz umjetnost nije lako a možda ni potrebno o tome pričati. Isključiva sam ovdje, svjesna sam izjave, ali jednostavno smatram da bilo kakva umjetnost nije sposobna osvijestiti ili riješiti taj problem.

Da ne bi bilo sve tako, knjiga ima jako dobrih strana. Moram naglasiti da je počela doista sjajno. Stilski čitko i pitko, pametno, zabavno, odmarajuće. Kako je od te mirnoće došla do samog kraja, koliko se promijenila i kojim je sve putem išla - čisto je i ta činjenica fascinantna. Nećete moći niti slutiti što će se sve izdogađati. Radnja počinje doista bezazleno, 55-godišnji bivši urednik izdavačke kuće Jörgen Hofmeester filetira ribu za ljetnu večernju zabavu kćeri mezimice - Tirze.