Recenzija knjige: Malva

Malo tko bi se našao ravnodušan i nezainteresiran za priču o Malvi nakon čitanja kratkog opisa na poleđini knjige, a potom i nakon čitanja prvih redaka koji glase: "Neka je proklet taj moj otac..."

Ako ne znate tko je Malva, niste jedini. Nismo imali odakle čuti ni upoznati se s njom. Malva, odnosno Malva Marina Trinidad del Carmen Reyes, kći je Pabla Nerude. Ne izmišljena, nego prava. Podatci o njenom postojanju doista postoje. No ni u jednom retku velikog pjesnika ne spominje se ovo cvjetno ime. Kao imenica, malva je sljez, a morski sljez poseban je cvijet koji raste u Čileu uz more, na mjestu koje je Neruda posebno volio.

Upravo je on izabrao to ime za svoju kći, uz razlog što mu je majka također nosila cvjetno ime, Rosa, pa je i to u određenom smislu bilo ukazivanje časti njegovoj majci koja je umrla ubrzo nakon njegova poroda. No priča se nakon Malvina rođenja promijenila. Naime, Malva je rođena s hidrocefalusom, ili kako se još kaže „vodenom glavom“, a upravo su manifestacije bolesti povećanje glave i atrofija mozga.

Ta je bolest tada bila neizlječiva i Malva je umrla u dobi od osam godina. No to nije poanta priče. Ono što je najbolnije jest činjenica da ju je neposredno nakon rođenja njen otac odbacio i cijeli život tajio njezino postojanje.

Veliki i slavni, čileanski ali cijelom svijetu poznati pjesnik, Nobelovac štoviše, glas na strani pravde i dobrote, napustio je svoju jedinu kći zbog hendikepa. Kako to razumjeti? Upravo to pokušava Malva u ovom poetskom romanu, a glas joj je koji nije imala za života sada dala nizozemska pjesnikinja Hagar Peeters. Malva tako na svom neobičnom putovanju pokušava shvatiti zašto ju je, kako lijepo navode iz naklade antìpōd, tako bešćutno napustio čovjek koji se uvijek borio protiv nepravde, koji je uvijek pomagao napuštenima i zaboravljenima.

Roman je napisan u sve više aktualnom drugom licu jednine. Ovdje se naime Malva obraća autorici, Hagar Peeters, te joj priča svoju životnu priču i to iz svemoćnog zagrobnog života, sposobna putovati naprijed i natrag kroz vrijeme, prostore i ljudske umove. Iako puna bujne i kontroverzne književne povijesti, forma koja dominira je lirska proza, puna introspekcije. Točno se osjeti kako je ovo autoričin debitantski roman, a prije kojeg si je osigurala mjesto pjesnikinje. Glas koji joj je darovan Malva koristi na način da se probija kroz mreže vlastite obiteljske dinamike, očeve brakove i napuštenu majku, ali i kroz uvijek aktualne teme s naglaskom na zanemarene figure.

Tako je priča o Malvi meditacija o invaliditetu koja je također usmjerena na ostale slične njoj i to praktički kroz revizije poznatih biografija. Naime, Malvi društvo prave djeca s poteškoćama koja su poput nje bila skrivena od svojih književnih očeva za vrijeme njihova života. Upoznajemo tako Luciju Joyce, shizofreničnu kći Jamesa Joycea te Daniela Millera, sina Arthura Millera, koji je imao Downov sindrom.