Autor: Dot Hutchison
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o., 2019.
Prijevod: Ira Martinović
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Uz osamljenu vilu leži prekrasan vrt. U vrtu se nalazi skupina „leptira“ – mladih otetih žena, tetoviranih kako bi bile što ljepše i privlačnije svom vlasniku, Vrtlaru. Nakon otkrića vrta, jedna od preživjelih djevojaka privedena je na ispitivanje gdje će FBI-evi agenti pokušati doći do same biti cijele priče ispričane od strane jedne od protagonistica.
Evo me sjedim i buljim u prazno i pokušavam posložiti dvije normalne misli o pročitanom. Ne ide mi baš. Knjiga je ok, ali kada malo bolje promislim i nije nešto. Početak i cijela ta ideja Vrta i Leptira mi je bila originalna. Glavni lik, Maya je dobro sve prepričavala dektektivima i bilo mi je zanimljivo, ali na nekih pola knjige, sve je to krenulo u ponavljanje jednih te istih stvari. To je utjecalo na moj interes za dalje, ali kako je jednostavno pisana, čitanje je ipak brzo išlo. Čitala sam i gore, ali i puno puno bolje trilere.
Što sam više razmišljala o knjizi, nakon što smo imale i book klub online raspravu, sve mi je više cijela priča bila slaba s užasno puno rupa i nedorečenih stvari. Tada sam mogla objasniti i obrazložiti sve nedostatke uz primjere, ali sada ovdje ne mogu, jer ne želim „spojlati“ radnju. Sami ćete morati provjeriti i dokučiti o čemu pričam.
Karakterizacija likova me nije oduševila. Svi su u biti s vrlo bolnim prošlostima, a s nedovoljno pojašnjenim uzročno-posljedičnim ponašanjem i individualnostima. Hladni likovi, bez emocija, slabi iako u brojnoj skupini su bitne stvari u bilo kojoj priči, ali ne s tim predispozicijama. „Slijepi“, nezainteresirani likovi cijelu priču samo oslabljuju. Oni koji inače čitaju ili gledaju trilere, očekuju neke situacije te im sama ideja, iako odlična, nije dovoljna, mora biti koliko toliko realna. Ovdje mi se realnost često gubila.
Glavna protagonistica, Maya, mi je na momente bila „vidovita“ sa svojim pogledima u tuđe oči: „Imao je očeve oči, ali u njima je bilo više bistre svijesti nego u Vrtlarovima.“ Brate mili, kakav je to pogled bistre svijesti!? A to i nije bio jedini primjer prepoznavanja pogleda.
A muški dio ekipe!? Vrtlar, srednjovječni „nedodirljiv“ čovjek koji voli svoje leptire na svoj specifičan način je okosnica. Ostale ne bih spominjala, neka vam budu iznenađenje sa svojim individualnostima i genijalnostima. No, da bih ih rado bila našamarala zbog gluposti i nezainteresiranosti, bih!
Vrt kao takav sa svojom pozicijom mi je također nerealan. Čak i da nije sumnjiv, nakon tolikih silnih godina postojanja, netko bi sigurno bio dovoljno znatiželjan da malo zaviri u njega. Mislim da se da primijetiti da me knjiga uspjela iživcirati. Nije tako bilo na početku pisanja ovog osvrta, već kada sam o njoj malo bolje razmislila emocije su se rasplamsale.
Vrt leptira je prvi dio serijala koji za sada ima četiri dijela. Kako je već najavljeno od strane nakladnika, uskoro nam stiže i drugi dio, Svibanjske ruže. Za mene ovo putovanje i druženje s ekipom prestaje. Od onih sam koji vole trilere i krimiće, ali ne i priče pune rupa i nelogičnosti. A svima sugeriram, kao i uvijek, da sami provjere i pročitaju bez sumnje odlično zamišljenju priču!
„Ljepota gubi značenje kad ste okruženi njome.“
Add comment
Comments