Recenzija knjige: Vatreno krštenje (Peti dio sage o Vješcu)

Published on 1 April 2020 at 02:42

Autor: Andrzej Sapkowski
Izdavač: Egmont d.o.o., 2020.
Prijevod: Mladen Martić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica   

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

 

Bijesni rat u cijelom svijetu, Geralt Vještac iz Rivije teško je povrijeđen, čarobnjački sabor prisilno je prekinut, ali ipak nije sve tako crno. Čarobnice su se odlučile ujediniti i zaustaviti ratovanje, dale su se u potragu za Ciri jer ona kao Dijete sudbine može ujediniti snage svjetla koje će biti jače nad snagama mraka. U istoj potrazi je naravno i Vještac sa svojom lojalnom ekipom. Gdje su i zašto i kako im je u njihovim novim izazovima, pronađite u Vatrenom krštenju u petom dijelu sage o Vješcu.

Što smo dublje u priči o Vješcu, sve mi je draže što sam uopće i započela naše zajedničko putovanje. Istina je da nekako sa svakim dijelom kvaliteta priče raste. Meni je ovaj dio za sada stvarno najbolji i jako se radujem idućem nastavku.

Sapkowski si je dao truda u stvaranju svijeta u kojem obitavaju najrazličitija stvorenja, gdje se vode ratovi i sklapaju brakovi za prevlast, gdje se obećanje održi bez obzira na ishod. Svijet u kojem likovi preživljavaju najbolje što mogu, a ujedno i rastu sa svakom novom izazovnom situacijom, gdje se prijateljstvo ne sklapa lako ni olako, ali kada se sklopi onda je to ono pravo.

Geralt i njegova ekipa nemaju lagan zadatak, ne cvjetaju im ruže ni u jednom pogledu, ali i dalje pronalaze pozitivne stvari u svemu tome. Ne gube duh pa su humor, sarkazam i cinizam dio njihove osobnosti koja zabavlja čitatelja i stvara međusobnu poveznicu. Super je i to što u ovom dijelu imamo nove likove koje bismo rado mrzili, ali to nije moguće s obzirom da su odlični.

Jako ugodno druženje između ovih stranica mi je svaki dan bilo kao melem za ranu. Što sam se više približivala kraju, nisam htjela da se sve to završi pa da onda moram čekati novi nastavak. Isto je bilo i sa serijom. Tko će dočekati njezinu drugu sezonu kako bismo se opet družili s ovim individualcima, genijalcima? Kažu da je strpljenje vrlina, a i ovako ako nam „prifale“ uvijek se možemo vratiti na početak cijele priče. Čitajte redom i guštajte:

1. Posljednja želja, 2. Mač sudbine, 3. Vilenjačka krv, 4. Vrijeme prezira.

 

Svako zaduženje isplaćujemo sebi. U svakoj od nas nalaze se istodobno vjerovnik i dužnik. Stvar je u tome da se u nama taj račun poravna. Dolazimo na svijet kao zerica danoga nam života, a potom se neprestano zadužujemo i isplaćujemo dugove. Sebi. Za sebe. Zato da bi se račun na kraju poravnao.

Svako razumno stvorenje na ovome svijetu kada padne u bijedu, neimaštinu i nesreću, običava se zbližiti sa subraćom, jer je uz uzajamno pomaganje lakše preživjeti teška vremena. A među vama, ljudi, svaki samo gleda kako će na tuđem jadu zaraditi. Za gladi, ne dijeli se jelo, već se proždire najslabije. Tako postupaju vukovi, omogućuju opstanak najzdravijim i najsnažnijim jedinkama. Ali među razumnim rasama, takva selekcija obično omogućava preživljavanje i prevlast najvećim kurvinim sinovima.

Sudbina je, zaista neubrojiva, kao razmaženo dijete. Ponekad ti prijatelji okrenu leđa, a neprijatelji donesu korist.

Ocjena: 9/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador