Recenzija knjige: Vilenjačka krv (Treći dio sage o Vješcu)

Prva dva dijela Sage o Vješcu, pisana u obliku kratkih priča, nastavljaju se s trećim nastavkom u obliku romana. Gerald je i dalje u dobrom društvu trubadura Maslačka, djevojčice Ciri, vilenjaka, patuljaka, raznoraznih čudovišta i strašnih stvorenja.

Nesvakidašnji junaci u središtu posvađanih kraljevstava snalaze se najbolje što mogu i brane svoje porijeklo i nasljeđe. Problemi glavnog lika i njegovih kompanjona smješteni su u izmišljeni svijet, ali problemi su vrlo suvremeni. 

Kada sam krenula s čitanjem prvog dijela sage, pisane u obliku kratkih priča, njihova odsječenost mi je stvarala hladnu atmosferu. Povezanost likova mi je izostala, a teško sam se povezala i s glavnim likom. Drugi dio je sve to popravio s manjim brojem odvojenih priča i isto toliko sporednih likova. Ta promjena je doprinijela toplini i povezanosti između likova i čitatelja i saga je postala za nijansu bolja.

S trećim dijelom nastavljamo u istoj razini odličnosti. Likovi dobijaju puno više slojeva, ne samo kao jedinke već i kao osobe koje se pokušavaju snalaziti u svojem okruženju. Glavni protagonisti knjige postaju realniji, s time i ranjiviji i čovječniji, koliko je to moguće kod izmišljenih likova. Priča postaje napetija baš zato jer mi je počelo biti stalo do likova, a to je ono što od dobre priče i želimo kada čitamo ili gledamo film/seriju.

Nakon svih novih dogodovština vješca Geralda mogla sam čitanjem zamisliti i ekranizaciju koja je najavljena u obliku serije, polovicom prosinca ove godine. Bit će to dobra serija jer predložak kao što je ovaj, nadajmo se, ne može biti loše realiziran.