Autor: Amor Towles
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2019.
Prijevod: Aleksandra Barlović
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Grof Aleksandar Iljič Rostov, nositelj odličja svetog Andrije, član Konjičkog kluba i voditelj lova, nakon odluke boljševičkog suda da se nije pokajao nakon što je napisao politički neprihvatljivu pjesmu, ostaje doživotno u kućnom pritvoru hotela Metropol. Umjesto da život provodi u svom uobičajenom apartmanu, premješten je u malu tavansku sobu. Bez ijednog dana radnog staža, ali s puno snalažljivosti, oštroumnosti i karizme prihvaća svoju novu situaciju. Prilagođava se životnoj ograničenosti te nastavlja pratiti promjene svoje Rusije koje se zbivaju ispred vrata hotela. Unutrašnjost objekta, ali i njegove duše će mu obogatiti osebujni zaposlenici i gosti, bez kojih bi mu dani bili jednolični.
Pošto sam se već više puta opekla, svaki bestseller uzimam sa zadrškom. Od kada je knjiga kod nas izašla nisam naišla na loš komentar o ovom naslovu. Došla sam do nekog svog zaključka: ili se još nije krenula čitati ili je stvarno svima toliko genijalna (na Goodreads stranici ima ekstra visoku ocjenu od 4.36 na osnovi 202000 ocjena).
Skeptična sam i prema "buckama" (knjiga ima 525 stranica) jer sam jedna od onih koji kada započnu čitati knjigu istu moraju i dovršiti. Svi znamo da kada nešto ne ide, kada je nešto dosadno, poželimo da ima što manje stranica. Sa svime time na umu, evo me razmišljam o svojim dojmovima nakon pročitane sage o posve savršenom Gospodinu iz Moskve.
Dugo nisam naišla na toliko ekstremno savršenih likova u jednoj knjizi pa su mi lagano počeli ići na živce. Počevši od Aleksandra, koji nije imao niti jedne brige na pameti više od trideset godina. Živio je sretanim i potpuno zdravim i ispunjenim životom u hotelu (problemi oko plaćanja računa, jela i pila, smještaja, sve je bilo podmireno, kao kazna u Sovjetskom savezu). Njegovi kolege i kolegice su mu naravno bili dobri prijatelji i svatko od njih je bio vrlo uspješan u onome što radi.
Prekrasna plava i uspješna glumica Ana mu je bila ljubavnica, dok su i raznorazni gosti bili elokventni, duhoviti, pametni kako bi uspješno parirali savršenom Gospodinu. Jedna od najbitnijih osoba u njegovom životu je svakako bila Sofia. Djevojčica koju posvoji u dobi od pet godina pokaže se kao savršena, mirna, staložena, pametna i nevjerojatno talentirana. Svako jelo koje je Grof konzumirao u restoranu hotela je bilo na nivou sadašnjih Michelinovih zvjezdica koje je naravno popratilo i pravo vino. Sve su se te savršenosti događale dok su "vani" ljudi umirali od gladi, hladnoće, bili slani u Gulag i jedva krpali kraj s krajem.
Djelo predstavlja povijesnu fikciju. Naglasak na fikcija, dok je povijest bila navedena samo kod nabrajanja djela ruskih pisaca. Ne razumijem zašto je onda radnja smještena u Rusiju, kada je realno gledajući mogla biti i u Zanzibaru. Ono što me je tjeralo da čitam i čitam i čitam vrlo sporu, često dosadnu i rastegnutu nebitnu radnju je divan stil pisanja.
Rečenice su na momente bile čarobne i vrlo maštovite: "Ali, kako je napredovao kroz jedanaesti, dvanaesti i trinaesti esej, doimalo se da se njegov cilj udaljava. Knjiga odjednom više nije bila stol za objedovanje, nego svojevrsna Sahara. A grof je ispraznio svoju čuturu pa će uskoro puzati po njezinim rečenicama, da bi vrh svake teško izvojevane stranice otkrio još jednu iza nje...".
Poetična proza mi je draga, ali u ovom djelu mi nije uspjela nadomjestiti sve ostalo meni bitno za zanimljiv i dobar roman. Pretpostavljam da su oni oduševljeni romanom moje viđenje nedostataka gledali kao plus. Na vama je da provjerite kako ćete vi doživjeti prekrasno napisan roman koji govori o svemu, a u biti kada bolje pogledamo, ni o ničemu. Ova knjiga mi se čini kao savršena za sastanak nekog čitateljskog kluba i razmjenjivanja mišljenja jer će zabava biti zagarantirana. Možda će adaptirana serija u kojoj će glavnog lika glumiti Kenneth Branagh biti zanimljivija, življa i manje savršena i više povijesno točna. Ostaje mi provjeriti ili možda ipak ne?
" - Da sam barem ja ondje, a ona ovdje - rekla je i uzdahnula. I to je, pomislio je grof, bila pritužba primjerena za cijelo čovječanstvo."
"Jer, u životu nije važno hoće li nam pljeskati; važno je hoćemo li izaći unatoč neizvjesnosti pohvale."
Add comment
Comments