Recenzija knjige: Posljednja želja (Prvi dio sage o Vješcu)

Priča nastala „davne“ 1993. godine vodi nas u svijet Krvnika iz Blavikena, vješca iz Rivije, Riva – Geralta. Rođen kao običan dječak, nije upoznao svoje prave roditelje jer je odaslan u Kaer Morhen, mjesto u kojem su se stvarali vješci. On je sada ono što su od njega napravili i to iskorištava na najbolji način. Lovac je na razna čudovišta i spodobe koje teroriziraju svijet.

Vampiri, štrige, šugavi bobolaci, baziliski, đavoli, elementali, vile, vodjanoji i slični, su oni s kojima dolazi u bliski susret. Za takve zadatke je potreban profesionalac, mutant kojemu čarobni napitci pomažu u brzom oporavku tijela i nadljudskoj snazi, a srebrni mač na leđima za sve ostalo. Geralta upoznajemo u raznoraznim situacijama, na njegovim proputovanjima, načinu na koji se odnosi prema svemu oko sebe i u tome uživamo u svakoj ispričanoj priči iz zbirke.

Zbirka priča odličan je predložak za seriju koja je trenutno u nastajanju - „The Witcher“. Svaki dio počinje na nekom drugom mjestu s nekim drugim problemom, bez dodatnih poveznica između istih, osim glavnog lika. Ta vrsta pripovijedanja mi uvijek stvara nesklad između upoznavanja likova i emocije koju čitanje stvara.

Gubila mi se emotivna nit s vrlo odsječenim završetcima priča i početkom idućih te na taj način stvarala hladnu atmosferu. Stil podsjeća na stare prikupljene priče junaka za kojeg su znali naši stari koje su s koljena na koljeno prepričavali svojim buućim naraštajima. Arhaične rečenice daju dozu vjerodostojnosti. Simpatična mi je i ideja gdje u nekim pričama prepoznamo dobro nam znane bajke ispričane na drugačiji, suroviji način.

Čarobno, odvažno, hrabro, duhovito, puno akcije; knjiga koju preporučujem pročitati, pogotovo ljubiteljima fantasy žanra. Drugi dio hvatam u ruke čim mi se za to pruži prilika jer priča ide dalje, a ja želim biti ukorak s njom.