Recenzija knjige: Za tvoje dobro

Devetogodišnja djevojčica Lilly Blackwood život promatra kroz tavanski prozor. To je naravno, za njezino dobro. Tako joj je njezina mamica objasnila, a tko je Lilly da se usprotivi? 1931. godina je i u njezinu blizinu stiže cirkus. Šarenilo koje nikada do sada nije vidjela, uskoro će iskusiti iz prve ruke. Mamica će ju prodati vlasniku, otići i neće se ni okrenuti.

Priča nas vodi i dva desetljeća kasnije, kada Julia Blackwood nasljeđuje obiteljsko imanje s vrhunskim uzgajalištem konja. Roditelji su joj sada pokojni, a ona se nada svom spokoju, samo što nije sigurna hoće li ga moći naći u kući u kojoj je odrastala. Sjećanja na hladnokrvnu i bezosjećajnu majku, nezainteresiranog i često pripitog oca, čini joj se da nisu temelj sreće.

Spisateljica nas lijepo vodi kroz dvije priče čije su naratorice mlade djevojke pune želje i volje za životom i ljubavi, naklonosti i osjećaju da vrijede i da su bitne. Svaka sa svojim problemima, na prvu se čine kao odvojene priče, ali upoznavajući obje lagano vežemo konce.

Do kraja knjige nam je sve lijepo objašnjeno, razjašnjeno i prikazano vrlo slikovito jer ja sam imala izraz čuđenja. Obrve podignute, usta otvorena. Na sredini priče sam dokučila ono što se na kraju pokazalo kao točno iako sam u nastavku radnje to nekako smetnula s uma. Nije mi to zasmetalo, već sam bila ponosna na sebe kad sam uvidjela gdje nas Ellen Marie Wiseman u biti vodi.

Mogla bih reći da je ovo jedna od onih priča koje diraju ravno u srce, ljudska je i stvarna, s dozom divnih životinja kao pozadinskom kulisom i s nekoliko obrata kao plus u cijelom paketu. Mislim da je to dovoljno za preporuku jer ima sve što knjiga mora imati da bude zanimljiva. Uz to, lijepo je razumljivo i slikovito pisana pa sam s protagonistima redovito bila u cirkusu. Ljubav prema životinjama, kao i prezir prema istima je toliko stvarna da me je znalo zaboljeti srce - doslovno.

Oni koji imaju ljubimce i ljubitelji su životinja, doživjet će isto. I ne, neće razumjeti one koji takvu ljubav ne posjeduju. Lilly je jako dobro zaključila o takvim ljudima i o njihovom viđenju životinja: „Ljudi se naljute na životinje jer se ponašaju kao životinje.“ Životinje su bića svaka sa svojom osobnošću, ali isto tako i s instinktom na koji ne mogu utjecati. Kao i ljudima potrebna im je ljubav, pažnja i naklonost, razumijevanje i podrška pa će i oni uzvratiti bezuvjetnom jedinstvenom ljubavlju.