Recenzija knjige: Knjiga jegulja: pripovijest o najzagonetnijoj ribi na svijetu

Europska jegulja, Anguilla anguilla, jedno je od najzagonetnijih stvorenja koja je priroda ikada stvorila. Čak i dan danas, o jegulji se zna vrlo malo. Zna se da se rodila kao maleno biće nalik ličinki, zbunjene glavice i nerazvijenih očiju, i to u mračnim dubinama Sargaškog mora. I ono je tajanstveno poput nje, i ono je "poput sna, rijetko možeš sa sigurnošću reći kad si točno u njega uplovio ili iz njega isplovio, znaš samo da si bio ondje."

Knjiga daje detaljan prikaz kulturnog, mitološkog i znanstvenog života najtajanstvenije ribe na svijetu. Životni put jegulje zbilja je pravo prirodno čudo, rađa se kako bi putovala oceanskim strujama prema Europi, tisućama kilometara daleko od Sargaškog mora. Tu postaje staklena jegulja, a zatim žuta. Živi samotno, skrivajući se od svijeta i znanosti deset, dvadeset, pedeset godina. Prije nego se pretvori u srebrenu jegulju, pliva natrag do Sargaškog mora, nitko ne zna kako je to uopće moguće, razmnožava se i ispunivši svoju životnu svrhu, umire gdje se i rodila.

Zbilja, fascinantan životan put, nema se što reći. I tajanstven. Čak i danas. Primjerice, još nitko nije uspio vidjeti i zabilježiti proces same reprodukcije jegulje, još nema cjelovitog prikaza niti spominjanih metamorfoza jegulja. Sve (i dalje malo) što se zna rezultat je višestoljetnih i mukotrpnih, frustrirajućih istraživanja poznatih i nepoznatih imena svijeta znanosti. Tako u knjizi učimo na koje je načine jegulja zbunjivala i očaravala Freuda, Aristotela… Sve se to pomno, detaljno, s puno ljubavi, strpljenja i znanja pripovijeda. Tako je ovo djelo ujedno kombinacija prirodne povijesti, memoara i osobnih promišljanja autora.

Zanimljiv podatak, ovo je djelo u potpunosti promijenilo život 47-godišnjem novinaru Patriku Svenssonu koji je preko noći postao popularan i rasprodan u svojoj rodnoj zemlji, Švedskoj. I tu moram odmah spomenuti, novinar se osjeti u stilu, i to me je, priznajem, malo usporavalo. Pregršt je podataka, cijelo vrijeme sam zamišljala kao da gledam dokumentarac, mislim da bi i u toj formi ovaj tekst jako lijepo funkcionirao, jer je upravo tako pisano. Plus još poviše toga, nisam velika ljubiteljice, točnije rečeno poznavateljice biologije, više sam usmjerena nekim drugim znanostima, ali itekako ju poštujem.