Recenzija knjige: Žene koje kupuju cvijeće

Nastavlja se niz iznimno dobrih knjiga. Ovu sam divnu knjigu koja je cijela poput velikog mirisnog zagrljaja progutala u dva popodneva na poslu u nekoliko mirnih blagonaklonih sati. Sasvim sam je slučajno pronašla, okrenula samo par strana, kao samo ću vidjeti o čemu se radi. No u trenu me pridobila i bilo je gotovo. Jednostavno je klizila, pisana je tako čitko, lijepo i pametno.

I taj osjećaj, koliko god bio intenzivno dobar, bio je i kratak, nisam navikla u dva daha pročitati knjigu. Stoga joj se sigurno vraćam i nabavljam za vlastitu kolekciju. I isto tako, odgovorno tvrdim da bi se ova ljepota od knjige koja progovara o svim slojevitostima ženskih bića trebala naći u svakom ženskom domu.

Maleni kvart u središtu Madrida prepun je života. Kazališta, galerije, moderni ljudi različita ukusa. Umjetnici traže svoje muze, arheolozi Cervantesove kosti. U tom živopisnom kvartu postoji jedna sasvim (ne)obična cvjećarnica imena „Anđelov vrt“. Vlasnica je tajnovita i ekscentrična Olivia, žena nekonvencionalne ljepote i privlačnosti, kod koje svaki dan pet žena kupuje cvijeće. No nijedna ga ne kupuje za sebe. Jedna ga kupuje za svoju tajnu ljubav, druga za ured, treća da ga slika, četvrta za klijente, a peta za pokojnika. Ovo je ujedno i njezina priča.

Marina je izgubila dugogodišnjeg partnera i potpuno je izgubljena. Cijeli je život bila na suvozačkom mjestu od čijeg takozvanog sindroma pati. Ostavši bez kapetana svog vlastitog života, pokušava nastaviti svoj život i pronaći svoje mjesto u njemu. Sudbinskim susret s Olivijom započinje novo poglavlje u njenom životu puno potrebnih preispitivanja, dubokih promišljanja, pravih prijateljstava i vlastitih odluka.

Casandra je takozvana superwomanica, racionalna superžena nepokolebljiva izraza lica. Za nju se mislilo da živi samo za posao, da nema privatni život, da nema srce ili ga se nitko nije usudio potražiti. Upoznavajući Casandru otkrivamo da je to lijepo upakirana priča za nevažne ljude.

Gala je zamamna umjetnica koja zastupa sva prava žena, osim onih da stari. Njezina duga plava pletenica osiguravala joj je vječnu mladost. Koketna, slobodna, no isto tako tajanstvena, imat će za ispričati štošta.

Aurora (ima i ona nadimak – Trpiružica) je također umjetnica koja možda i najviše od svih nosi teret prošlosti i neadekvatnog odgoja na svojim leđima. Vječno izgubljena i sama među ljudima od kojih odudara. I nepoštena prema sebi – što je više boli, to više voli.

Victoria, još jedna svemoćna žena, sposobna usklađivati nemoguće. Obitelj, posao, majčinstvo – što god treba, ona će. Smatrala je da su žene „poput revolucionarnog softvera instaliranog na starom računalu i zato sustav pada li ga pada i dolazi do kratkog spoja.“

Sve su se one našle na istom mjestu u pravo vrijeme, kad su se međusobno najviše trebale. Različite jedna od druge, ali na istom presudnom raskrižju koje će odrediti njihovo daljnje kretanje. Razgovori koje su vodile, iskustva koja su dijelile, snagu koju su jedna drugoj pružale – u tome zbilja leži ona posebna i čarobna moć koju imaju prava ženska prijateljstva. Poželjne riječi ohrabrenja neće možda riješiti probleme, ali će ih rasteretiti. I pružiti potrebno olakšanje i hrabrost za nastaviti dalje.

Knjiga je i vesela i romantična, ali i duboka i životna. Sadržava pregršt citata, stalno ćete zastajati i htjeti ih zapisati. Puni su životnih mudrosti koje su naizgled tako očite, ali ih iz navike ili tko zna kojeg razlog ne možemo tako lako i jednostavno živjeti. Ne znam postoji li žena koja se ne bi mogla prepoznati u nekoj od naših junakinja ili se povezati s njihovim riječima, pričama i poukama. Autorici kapa dolje na svježem i lepršavom stilu koji s lakoćom dopire do dubina srca i duše. Čitanje ove knjige donosi krepkost a i sve ostale dobrobiti umu i tijelu. Velika i topla preporuka!