Recenzija slikovnice: Praščić Barney slijedi svoj nos

Ono što će sigurna sam svi uočiti čim uzmu slikovnicu u ruke jest da je po nečemu drukčija. Na prednjim koricama puno je više informacija od naslova i autora. Vidi se tako da je knjiga 2u1, odnosno da je ovo AR knjiga. U jednom kutu postoji oznaka za mobilnu aplikaciju i kod koji se može skenirati.

Potom se sve to detaljnije opisuje na prve dvije stranice kad se slikovnica otvori. Postoje upute kako koristiti slikovnicu u kombinaciji s tehnologijom pa čak i pismo roditeljima koje je puno plemenitih namjera vodeći se prvenstveno željom za poticanjem čitanja kod djece.

Sve sam ja to uredno preskočila.

Kasnije sam se naravno uozbiljila i posvetila uvodnim riječima kako spada.

AR (engl. Augmented Reality – proširena stvarnost) odnosi se na tehnologiju u kojoj su predmeti koji borave u stvarnom svijetu poboljšani računalno generiranim, perceptivnim informacijama i to kroz više senzornih modaliteta. Tako su se stranice ove knjige pomoću AR tehnologije spojile s glazbom, zvukovima i dodatnim slikama, a nama je omogućena interakcija sa svim tim sadržajem putem tableta ili pametnog telefona.

Nažalost, na svom mobitelu nisam uspjela pokrenuti aplikaciju, no vjerujem da je to do sustava, jer se također navode koje verzije Androida su kompatibilne. Nisam naravno to išla istraživati, dovoljno je da sam uopće iti pokušala pokrenuti. Neka djeca traže motivaciju za čitanje ovim putem, ja je imam i previše.

Ali svakako bi trebalo funkcionirati na način da se, kad se aplikacija preuzme i pokrene, kamera na uređaju aktivira automatski. Mi je zatim usmjerimo prema stranici knjige i pojavi se glazba, zvučni efekti i slike. Zvuči lijepo.

Ali ono što meni ipak zvuči ljepše je slikovnica, njen tekst i ilustracije. Slikovnice su zbilja postale svijet za sebe. A u tom svijetu, kao i u svakom svijetu, ima pregršt suvišnih i loših primjeraka. Zbog toga je sreća velika kad se nađe dobar. Kad bi ova slikovnica mogla biti osoba, bila bi dobra, baš zapravo dobra osoba.

Mislim da hrvatskom jeziku nedostaje još riječi kojima bi se mogla opisati dobrota, pa ću dok ih ne smislimo reći da je karakterno jako nježna, blaga, brižna, pažljiva, topla. Zbilja nas dragost prožima cijele dok je čitamo. Pratimo praščića Barneyja koji se zbog svog velikog nosa razlikuje od ostatka svoje vrste.

Pratimo i njegovu obitelj. Mama i tata vole njega kao i ostalu svoju djecu bezuvjetno, brišu im suzice i ljube ranjene nogice. Ne smatraju naravno da Barneyju njegov nos može na ijedan način pokvariti život. No braća su pak kao prava djeca zaigrana i sklona zadirkivanju.

Barney se zbog toga osjeća usamljeno te jednog dana ranjivo i brzopleto kreće u avanturu koja ga je mogla koštati života. Zaplet i rasplet jako su spretno izvedeni i to se mora naglasiti jer upravo vještina pisanja dobre priče objašnjava vrijednost slikovnice. Ispostavlja se, gledajući šire, da je lakše imati ideju i poruku, a teže prenijeti ih na primjeren i zadovoljavajući način. Jer isto tako, u rukama nekih drugih autora, priča je vrlo lako mogla ispasti obična.

I brzo bismo je zaboravili. A ovako, deset minuta koliko je potrebno da doživite cijelu priču prošlo je ispunjeno i ostat će u sjećanju. I ponovit će se. Jer, divna je uistinu ovo priča o obitelji, prijateljstvu i pripadanju, kao i o prihvaćanju i njegovanju naših posebnosti. I puna je ljubavi prema životinjama.