Recenzija knjige: Farma

Published on 2 May 2021 at 20:16

Autor: Joanne Ramos
Izdavač: Vorto Palabra d.o.o., 2020.
Prijevod: Ljiljana Novković
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Jane, imigrantica s Filipina, pokušava dovesti svoj život u red. Ona i njezina djevojčica Amalija žive u prihvatilištu s još dvadesetak drugih žena i muškaraca, ali u blizini tete koja im pomaže postaviti život na noge nakon što Jane ostavi svog muža i oca svoje djevojčice. Žene s Filipina su često ispomoć u bogatim obiteljima, a teta Evelyn Arroyo je stekla reputaciju dadilja nad dadiljama i svi ju žele za sebe kada im stigne beba. Njezine usluge su rezervirane mjesecima unaprijed, ponekad već sa saznanjem da je žena zatrudnila. Evelyn zdravstvene tegobe natjeraju da svoj posao preda svojoj nećakinji Jane koja se na kraju pokaže kao premlada i vrlo nepromišljena. Kada izgubi dobar posao i loša reputacija se pročuje, mora pronaći novi prihod za život te se odlučuje otići u „Zlatne hrastove“, tzv. Farmu i biti surogat majka. Premije koje oni daju garantiraju joj skrb kako za nju tako i za njezinu djevojčicu.

Drago mi je što nisam bacila oko na sinopsis prije nego što sam krenula čitati jer ukratko je definitivno preopširno za moj ukus. Sasvim bi bilo dovoljno reći ovo što sam ja u prvom odlomku napisala kako bismo onda sami otkrivali što će i kako Jane dalje sa svojim životom kada je uprskala svoju reputaciju dadilje. Sada gledajući, rekla bih da je opis knjige sve što se iz nje dobije. Možda trunčicu više, ali po meni je zanemarivo.

Na početku, dok nas spisateljica uvodi u priču, vrlo nehajno nabraja teme koje su same po sebi vrlo osobne, životne, teme o kojima bi se moglo napisati knjiga i knjiga, snimiti filmova i serija i dokumentaraca i još ne bi bilo dovoljno. Ovdje smo ih dobile upakirane u priču o par ženica koje pokušavaju živjeti svoj život i osigurati isti svojoj obitelji. Da bi teme bile smislene unutar nekog romana, mišljenja sam da je potrebno dati barem jedan stav od od barem jedne teme, preko barem jednog od likova. Od toliko kontroverznih segmenata, izostala je bitnost jer se njih nije ni zagrebalo, a kamo li da se o njima raspravljalo.

Da je ideja Farme bila glavna tema romana, gdje se polemiziralo o životu, majčinstvu, moralu, surogatstvu (u ovom slučaju plaćenom), siromaštvu i bogatstvu, da se govorilo o imigranticama i njihovim pokušajima preživljavanja u Americi, da smo dobili bilo kakvo mišljenje spisateljice ovaj bi roman imao smisla. Da se barem jedan od likova zapitkivao o svojim odlukama nešto bismo i mogli izvući iz cijele priče. S obzirom da nije, roman bih svrstala u neku promašenu i dosadnu dramu koja je „ofrlje“ natrpala jako teške teme i pustila da se sami hvatamo za iste i dođemo do nekih svojih osobnih zaključaka. Kod mene je i to izostalo jer mi je sve bilo površno i postalo samo nebitno i nije me ponukalo da se oko tih pitanja više angažiram. Kako sam napredovala s knjigom samo mi je postajala sve dosadnija pa sam ju počela zaboravljati par dana nakon što sam ju pročitala.

Likovi su bili plošni i to svi do jednog, bez nekog stava o bilo čemu, mogla bih reći i da su bili u većini antipatični, hladni, dosadni i njihovi odnosi su mi bili kao i oni. Nisam niti jedan lik doživjela s empatijom, bez obzira na njihove teške živote. Bilo mi je potpuno svejedno što će im se desiti te u kojem će smjeru njihovi životi ići. Stilski je bilo monotono, a već i kada bi se nešto i dogodilo, spisateljica bi napravila rez i prebacila događaj vremenski unaprijed bez objašnjenja što je i kako završilo s napokon interesantim dijelom. To je dva puta ponovila i stekla sam dojam da nije znala što bi s gungulom u koju je uvalila likove pa joj je bilo jednostavnije preći preko toga i pričati o njihovom životu poslije događaja bez da ga se detaljnije spominje. Ništa započeto nije razriješila, jednostavno je preskočila i nastavila kao da se ništa nije desilo.

Kada bih trebala izdvojiti bitnosti u romanu, nabrojala bih jako puno situacija, ali ne bih mogla ući u dubioze jer knjiga nema dubine niti ju je u meni  potaknula. Teški životi i odnosi između rođakinja, što smo sve spremni napraviti kako bismo preživjeli, što smo spremni žrtvovati te jesmo li ispravo odlučili, teme su o kojima bi se moglo jako puno reći. Ovdje smo dobili rezove u radnji kada nam je trebalo objašnjenje onoga što se dogodilo i kako je utjecalo na likove, što je bilo oprečno potrebnome.

Šteta tema i kontroverzi koje nisu razrađene. Jer iskreno, znamo da u svijetu ima svega, ali za dobru priču nije dovoljno nabrojiti ono o čemu bi se moglo raspravljati, potrebno je dati mišljenja, dokaze, potrebno je uz pomoć likova educirati ili ako želimo šokirati, napraviti suprotno od onoga što bi bilo savjesno i čovječno. Ako je spisateljica htjela govoriti o odnosima u obitelji i preživljavanju u stranoj zemlji ne razumijem čemu onda Farma. Kako se nisam našla u niti jednom dijelu knjige, tako nisam ni na kraju koji je kao točka na i bio toliko isklišeiziran, američki i „rambovski“ da možda i odgovara čitavoj površnosti.

Ovaj je roman bio odabir čitateljskog kluba i drago mi je što za promjenu nisam bila crna ovca kod davanja utisaka. Prosječna ocjena je bila 3, ali većina je naginjala na nižu ocjenu složivši se s gore napisanim. Ono što mi nismo pronašli u ovom romanu, a sinopsis tvrdi da sadrži, vi lijepo sami provjerite i razmislite i javite kako ste ga vi doživjeli. Čitajmo kako bismo razmišljali, čitajmo kako bismo raspravljali i naučili prihvatiti tuđe drugačije mišljenje, čitajmo kako bismo razumjeli druge pa onda i sebe.

 

„Kap koja je prelila čašu. Pritisak svijeta postaje sve nepodnošljiviji. Savijaš se sve dotle dok ne pukneš.“

„...jer što mi zaista kontroliramo osim načina na koji reagiramo na krivine života?“

Ocjena: 3/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador