Recenzija knjige: Nismo same

Published on 10 December 2019 at 02:24

Priredila: Ivana Kalogjera
Izdavač: Profil knjiga d.o.o., 2019.
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Zbirka ispovijesti Nismo same sadrži viđenje raka od strane oboljele osobe, partnera, prijatelja i obitelji. Svatko na iskren i otvoren način progovara kako je tako teška bolest utjecala na njihov život. Ivana Kalogjera koja je priredila ovu zbirku, nakon što je dobila dijagnozu i izborila se kao pobjednica; osnovala je udrugu Nismo same, a ubrzo i portal. Iz svog iskustva je vidjela da je potrebno informiranje i podrška ženama koje su se liječile ili se još liječe od raka. 

Udruga je pokrenula i projekt "Nisi sama - ideš s nama!", novu socijalnu uslugu kojoj je cilj osigurati ženama oboljelima od malignih bolesti koje se liječe u zagrebačkim bolnicama besplatan prijevoz taksijem. Hvale vrijedna akcija i nakladničke kuće Profil knjiga d.o.o. koja sav profit od knjige daje udruzi.

Čitajući ove kratke osvrte na individualne dijagnoze CA (rak) budi u čovjeku puno oprečnih osjećaja. Tuga, razočarenje, ogroman inat, zahvalnost, sreća, ljubav i ponajviše ogromna želja za životom: "Želim život. Nevjerojatna je bila čežnja za životom koja se javi kada je čovjek na rubu, i tvoja i čežnja tvoje okoline.". Svaka od priča ima iste poveznice koje su u početku svake pojedine bile nemoguće. Dotične osobe nakon što su preboljele rak shvatile su da sada puno bolje, sretnije i kvalitetnije žive. 

Dok nas nešto ne pokosi, ali onako za pravo, živimo za druge i uvijek smo sami sebi na zadnjem mjestu. Obavljamo sto stvari na dnevnoj bazi, jako se puno nerviramo i stvaramo si dodatne stresove na koje tijelo kad-tad mora reagirati. Šalje ono nama signale, ali najčešće smo previše zauzeti kako bismo ga čuli i reagirali na vrijeme. Koliko god snažni bili i voljeli svoje bližnje, cilj je još i više voljeti sebe. Jer ako nemamo sebe, nemamo ništa.

Puno sam razmišljala o pročitanom te sam zaključila da će ova tema biti zanimljiva onima koji su se susreli sa sličnim situacijama. Oni će najbolje razumjeti priče iako ni to ne znači puno, obzirom da svatko istu stvar doživi na svoj individualan način. Takve su i dijagnoze; iste, a opet toliko različite. 

Možda nije baš pohvalno za reći, ali zbirka će dobro doći onima koji u svom životu ne vide ništa dobro, a sve im je pred nosom. Dobro će doći onima koji moraju poraditi na vlastitoj zahvalnosti i osvještavanju svog života. Život nije med i mlijeko, ali ima onih kojima je puno teže nego nama i baš zbog njih moramo svoj život živjeti u potpunosti.

 

Ono što ovi životi pružaju čitatelju su podrška, nada u bolje sutra, saznanje da nismo sami, mogućnost traženja pomoći i volja za pružanjem iste. Stigmatizam oko raka je i dalje prisutan, pogotovo u ruralnim područjima, ali i to se mijenja s nama. Nije sramotno dobiti dijagnozu. Sramotno je ako zakaže pomoć institucija iz svih sektora koje bi trebale biti prva crta pomoći. Sva čekanja, strah, liječenje, oporavak; sve prođe. Kada bolest proživiš vrlo blisko, znaš da treba stisnuti zube i ići naprijed, dati si vremena i vjerovati da će na kraju sve biti i bolje nego prije. 

"Floskule" oko pozitivnosti ovdje su bitan faktor, kao i podrška bližnjih. Čitajte s čime se ljudi susreću i ne dozvolite da idete njihovim stopama. Volite sebe i čuvajte se jer ovo je jedino tijelo koje imate. Borite se protiv bolesti još dok ste zdravi! Prevencija, samopregledi, redovita kontrola, zdrava prehrana i život općenito, najčešće igraju veliku ulogu.

"Život je lijep. I treba ga živjeti ne dan po dan, već minutu po minutu. I u svakoj naći neki razalog za osmijeh. A ljudima koje volite ne propuštajte to i reći i pokazati."

Ocjena: 9/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.