Recenzija knjige: Baba Jaga je snijela jaje

Published on 24 October 2019 at 22:59

Autor: Dubravka Ugrešić
Izdavač: Vuković&Runjić, 2008.
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Roman u triptihu u svom prvom dijelu govori o odnosu kćeri prema već staroj i bolesnoj majci. Drugi dio predvode tri stare žene koje posjećuju spa i wellness hotel gdje svaka od njih donosi viđenje cijelog boravka. Treći dio je ispričan od strane folkloriste.

Pričajući legende i priče o Babi Jagi kroz folklor, povezuje ju s događajima ispričanim u prva dva dijela te ih na taj način i objašnjava. Roman hrabro, duhovito, bolno i iskreno progovara o ženskom starenju i starosti u suvremenom dobu.

Prvi dio romana je težak i mučan, ali iskren i stvaran i zato toliko dobar. Malo me čak podsjetio na djelo Slavenke Drakulić – Nevidljiva žena, iako je potonji divno pisan pa su i teške teme lakše probavljive. Drugi dio me namučio raznim nebitnim likovima, besmislenim događanjima, nerealnim situacijama. Niti jedan lik mi nije bio stvaran, ni duhovit ni simpatičan i jedva sam čekala kada će svemu tome doći kraj.

Završetak drugog dijela romana je ispao toliko savršen (koliko je u datoj situaciji to bilo moguće) da su mi cjelokupna ideja i poruka ostale visjeti u zraku. Treći dio me samo još više natjerao da što brže okrećem stranice kako bih što prije završila s ovim romanom.

Ideja da se napiše i objasni pojam Babe Jage kroz folklor i poveže s prva dva dijela knjige, te na taj način objasni određene događaje, predmete i ponašanja je odlična. Problem je kod mene bio taj što je nabrajanje objašnjenja lika Babe Jage postao jednoličan, pa tako i vrlo dosadan. Iskreno govoreći, jako sam se veselila kraju ovog romana kako bih što prije započela neku drugu priču.

Zbog cjelokupne dobre ideje treba dati priliku ovom romanu jer iskreno progovaranje o starenju potiče na razmišljanje o našem životu. Današnje vrijeme starenje gleda kao tabu temu. Starenje se pokušava zaustaviti pa se onda još teže snalazimo s činjenicom da dani, mjeseci i godine idu, bez obzira  na to što činili. Prihvatimo sebe danas kako bi nam svaki idući dan bio lakši i starenje bilo samo dio života, kao i bilo koji drugi njegov dio.   

Hotelske sobe bile su uši kroz koje se provukla tisuću i jedna ljudska priča. I nijedna nije bila dovršena: bili su to tek uzbudljivi šumovi ljudskih života.

Život je kao nepregledan vrt prepun skrivenih uskršnjih jaja. Netko sakupi punu košaru, netko ne pronađe nijedno.

Ocjena: 5/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.