Recenzija knjige: Nedovršena

„Dvadeset mi je godina i samo se nekoliko stvari doista sjećam. Sve ostalo dio je naučenog života dopunjenog tuđim pričama, prepričavanjima, fotografijama, a kasnije i mojim detaljnim bilježenjima.“

Nakon kraćih proznih vrsta, mlada splitska autorica Marina Gudelj uhvatila se u koštac s romanom koji usklađuje nekoliko fabularnih linija s vremenskim odmakom, a korača putevima psihološkog i detektivskog romana.

U romanu intrigantnog imena „Nedovršena“ pratimo glavnu junakinju Neru koja pokušava otkriti tko je ona uopće. Naime, Nera je studentica psihologije na Sveučilištu u Zadru. Sasvim logičan izbor zanimanja, rekli bismo, budući da cijeli život pati od gubitka pamćenja. No taj gubitak pamćenja je i dalje, u njenim dvadesetima, medicinski neobjašnjen. Tako ona istovremeno traga za dijagnozom koja će joj objasniti njezine poteškoće, ali i kronično traga za samom sobom. Jer bez sjećanja na ljude i događaje, tko smo mi uopće?

Autorica nam je donijela neobičnu temu, i obradila je na još neobičniji način. Većini će vjerojatno teško biti pojmiti što se zapravo događa s Nerom, izmišlja li i laže ipak kao što je u djetinjstvu njezina obitelj vjerovala, i je li posrijedi onda sasvim nešto drugo, ili je termin teškog manjka autobiografskog sjećanja doista moguć, postoje li ljudi koji zbilja tako nesretno žive?

U Nerinoj potrazi susrećemo upečatljive likove, a o većini ih ipak moram šutjeti jer bi se previše toga razotkrilo. Jedna neutralna ali važna ličnost je psiholog Mladen koji joj stručno pomaže u potrazi za svojim identitetom. Kroz njihove razgovore idemo dalje od osobnog i pojedinačnog i dolazimo do općeljudskih pitanja o (ne)važnosti sjećanja i identiteta, te nas njihovi razgovori potiču da filozofski promišljamo o navedenim temama. Na to se spretno nadovezuje uloga fikcije u zbilji, ili možda obratno… Opet kažem, zbilja je teško predstaviti ovaj roman u potpunosti bez da se sve živo ne spojla. :-)