Autor: Claire Keegan
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2022.
Prijevod: Tatjana Radmilo
Recenziju napisala: Ivana
„Dok su prelazili rijeku, pogled mu se ponovno zaustavio na vodi crnoj poput piva, koja je mračno tekla – i dio njega zavidio je rijeci jer je znala kojim tokom treba ići, kako je lako voda slijedila svoj utabani put, tako slobodno do otvorena mora.“
Magdalenske praonice u Irskoj bile su ozloglašene institucije koje su vodile časne sestre pod kontrolom Katoličke Crkve u kojoj su se u državi tijekom nekoliko desetljeća 20. stoljeća slale „grešne“ žene kako bi bile korištene kao jeftina radna snaga. Pritom su često bile brutalno zlostavljane.
Mnogo godina poslije toga, službeno je izvješteno da je Irska kriva i odgovorna, te se javno ispričala. Međutim, mnogi su ženski životi uništeni i izgubljeni, a samo zbog sitnih prijestupa ili činjenice da su bile beskućnice.
Radnja ovog impresivnog romana smještena je u 1985. godinu, u mali irski gradić uoči Božića. U vremenima koja nisu dobra za Irce, kad se ljudi muče pronaći hranu i posao, Bill Furlong, trgovac ugljenom i obiteljski čovjek, suočen je sa svojom najboljom i najprometnijom sezonom.
Inače je dobar i ljubazan, oženjen čovjek i otac petero kćeri. Rano jednog jutra, dok dostavlja ugljen lokalnom samostanu koji vode časne sestre, Bill otkriva tajnu koje ga tjera da se suoči sa svojom prošlošću i šutnjom grada u kojoj i sam sudjeluje. Zloglasne praonice postoje jer Crkva vlada gradom i nitko im se ne zna suprotstaviti.
„Nije ga najviše mučilo to kako su je ostavili u spremištu za ugljen ili nadstojničin stav; najgore mu je bilo to kako su postupali s djevojkom dok je on bio prisutan i kako je on to dopustio i nije upitao za njezino dijete – jedinu stvar koju je od njega zatražila – i kako je uzeo novac i ostavio je ondje za stolom, a ispred nje nije bilo ničega, i o mlijeku iz njezinih dojki, koje je procurilo pod malim džemperom i uprljalo joj bluzu, i kako je otišao na misu, kao pravi licemjer.“
Ovo je duboko dirljiva priča o nadi i tihom herojstvu jednog čovjeka koji još uvijek poznaje što znači empatija i moral. Mali je ovo roman velike snage u kojem autorica suptilno, ali jasno progovara o teškim i ozbiljnim temama.
Vidljiva je lakoća u pisanju i karakterizaciji likova, autorica je odmjerena ali i nemilosrdna dok opisuje okolnosti i društvene situacije koje su dovele do toga da cijeli grad šuti. I zaista, knjiga se i ne bavi toliko samim djelima zla nego onome tko ga dopušta.
Iako tiho herojstvo jednog čovjeka ostavlja nadu u čovječanstvo, veliki je naglasak stavljen na kolektiv koji zatvara oči pred zlom i omogućuje opstanak takvih okrutnosti. I možda najveće pohvale autorici idu tome da nas jedva primjetno tjera da razmišljamo o opisanim nepravdama, ali i onima koje dopuštamo u našim vremenima i životima, a to postiže bez imalo ljutnje, napada i držanja propovijedi.
Add comment
Comments