Autor: Robert Macfarlane
Izdavač: Vuković&Runjić, 2022.
Prijevod: Dinko Telećan
Recenziju napisala: Ivana
Kao dvanaestogodišnjak, Robert Macfarlane u bakinoj i djedovoj kući slučajno je naišao na primjerak Borbe za Everest, velike priče o alpinizmu. Bio je to izvještaj o ekspediciji epskih razmjera iz 1924. u kojoj su George Mallory i Sandy Irvine nestali blizu vrha Everesta. Naš je autor, poput dvojice spomenutih i tisuće drugih diljem svijeta, ubrzo postao ovisnik o planinama i penjanju, „prodao se za avanturu“.
U Planinama uma Robert Macfarlane prati povijest čovjekova odnosa s planinama, mijenjajući se od neprijateljstva (dom mrzovoljnim bogovima) do strahopoštovanja. Sve je to obilježeno autobiografskim elementima kroz njegova vlastita iskustva i osjećaje.
Macfarlane kroz cijelu knjigu raspravlja kako su planine postale tolika preokupacija modernim ljudima, te nudi pregled načina na koji su zaokupile maštu na način na koji jesu. Ono što je od povijesti do danas ostalo je da ljudi planinama pridaju svakojake osjećaje, a knjiga se bavi upravo analizom svih tih osjećaja.
„Ono što nazivamo planinom ustvari je suradnja fizičkih oblika svijeta s maštom ljudi – gora uma. A ljudsko ponašanje spram planina ima male ili nikakve veze s tim zbiljskim objektima od stijena i leda. ... Planine – kao i pustinje, polarna tundra, duboki oceani, džungle i svi drugi divlji krajolici koje smo romantizirali – naprosto postoje i ostaju tu gdje jesu, a njhove fizičke strukture s vremenom postupno preslaguju geologije i vremena, ali nastavljaju postojati preko i onkraj ljudskog opažanja. No one su i proizvodi ljudske percepcije; stoljećima svoje postojanje duguju zamišljanju. Ova knjiga nastoji prikazati kako su se ti načini razmišljanja planina s vremenom mijenjali.“
Knjiga je prepuna fascinantnih stvari, povijesnih činjenica, imena, sretnih i nesretnih događaja. Ponekad se čini kao da čitamo kakav udžbenik, ali na najbolji mogući način. Usprkos tolikim podatcima, autor nas nikad ne zamara, lijepo piše, zabavan je, pametan, a uvijek je i zanimljivo čuti što se to događalo kroz povijest. Izvrsno prikazuje fizičke poteškoće penjanja, borbe s ozeblinama, patnjom, adrenalinom kad ovisite o komadiću stijene.
Mnogo je proputovao i svega proživio, a jako vješto kombinira osobno i povijesno, veliko i malo. Knjiga je većinom nepristrana, što je pohvalno jer je strast teško obuzdavati. No gdje god stigne, naglašava cijenu bilo kakve zaluđenosti, gdje ne treba uvijek biti sentimentalan i veličati stradale penjače, nego se treba sjetiti i ljudi koji ostaju iza njih, svih tih uništenih života.
U tom konekstu, cijela knjiga vodi do najvažnijeg poglavlja o George Malloryju i Everestu, o tome kako je jedan čovjek u svojoj opsjednutoj i sveprožimajućoj želji napustio ženu koja ga je voljela više od ičega, kao i troje male djece, kako bi osvojio najveći vrh od svih.
Kritika planinarskog mačizma ipak se uspijeva iščitati i podsjetiti nas da osjećaj pobjede koji možemo imati u planinama zapravo često može biti pogrešan i privremen.
Add comment
Comments