Autor: George Orwell
Izdavač: Egmont d.o.o., 2022.
Prijevod: Ivana Ostojčić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Životinjska farma“ objavljena prije skoro 80 godina (1945.) priča je koju smo mogli čitati i razumjeti stotinama godina prije, jer kako stvari stoje čitamo ju sada i živimo i razumijemo, a sigurna sam da će se čitati i razumjeti i nakon više stotina godina od danas. Ako vam je uspjelo promaknuti, htjela sam reći da je knjiga svevremenska. :-)
Tužno je to što je osmišljena za ono doba, kao alegorija Staljinove totalitarističke vlasti u Sovjetskom savezu i društva pod tim režimom, a mi ju prepoznajemo, živimo sada. Nema Staljina više, a današnje društvo živi tu priču bez obzira u kojoj se državi nalazilo, u bilo koji segment društva da pogledamo. Zar to nije strašno?
Nemojte se zavarati pa na taj način preskočiti ovu knjigu jer mislite da se u priči spominje Staljin. Nema ni S od Staljina ni od SSSR-a. Nema nikakve veze s politikom, iako, mogli bismo u svakom dijelu današnjeg društva, kako javnog, tako i privatnog izdvojiti nečije slovo i pronaći ga kao osobu u priči.
Prepoznat ćemo ljude s posla, dobre prijatelje, „influensere“, obitelj, sebe, ma svi smo mi tu, a predstavljaju nas životinje: svinje, psi, konji, ovce, krave, gavran, kokoši, mačka... Ima ovdje za svaku ličnost poveznica koja je slučajna, a pokazala se kao namjerna.
U jednom sam predgovoru za ovaj roman pronašla misli autora kada je pisao o svojoj tada zabranjenoj priči: „Ako sloboda išta znači, znači pravo da se ljudima govori ono što ne žele čuti.“. Drago mi je da se „Životinjska farma“ izborila i da je izašla bez obzira na teške početke svoga nastajanja. Neodustajanje Orwella, upornost koju je imao u sebi da prikaže svijet onako kako on na njega gleda, dobili smo priliku čitati i u autorovom romanu „1984“. Isti me čeka na polici i već se radujem onome što me u njemu čeka.
Ne dajem preporuke za mase, ne smatram da bi svatko morao pročitati neku određenu knjigu. Moje je mišljenje da takva, svima odlična knjiga, ne postoji i da takve sugestije nemaju dobro polazište. Uvijek je to subjektivno, a znamo da se svi razlikujemo jedni od drugih, što sam doživjela i potvrdila i u dva čitateljska kluba čiji sam član.
Tko sam ja da budem točka polazišta? Možda moje mišljenje uvaži pa onda i maksimalno potvrdi nekolicina, a to je već super omjer. No nakon čitanja „Životinjske farme“, evo mene, mijenjam mišljenje. Još mi je jednom potvrđeno da za sve postoji prvi put...
„Životinjsku farmu“ nisam imala prilike čitati u mlađim, „lektirskim“ danima i sada nakon što sam ju prvi put pročitala, priznajem da mi je žao što se s njom nisam susrela prije. Rado bih ju mlađa bila raščlanila s profesoricom na način na koji se ovakvo djelo mora secirati kako bi se došlo do srži, kako bi nam daljnji život protekao u nekom višem rangu razmišljanja i poimanja društva u kojem živimo.
Ovo je u biti basna koju bih dala da se čita prije fakulteta, i ovo je knjiga koju bih dala da se pročita barem jednom u životu - svima. Znam da se neće svakome svidjeti, kao što bi bilo i sa svakim drugim naslovom, ali kod ovog bih naslova inzistirala. Toliku jednostavnost, a opet slojevitost u prikazu svakog društva i svih njihovih sudionika, rijetko se nalazi, pogotovo kada je pisano kao „predviđanje“, a pisana je ondašnja stvarnost.
Djelo nije oplemenjeno predivnim stilom, nema rečenice koje biste htjeli zapisati jer su predivne, nisu one kojima biste se divili, ali zato ukupnost vrijedi prepisati! Pokušala sam doći do objektivne, tj. subjektivne ocjene, ovisno kako se uzme, i pokušati vaditi neke nijanse i smanjiti ocjenu zbog nekih dijelova (stila, teme, likova, čitljivosti). Nema ih ovdje, ovo je kompaktno djelo koje se jedino tako može sagledati i kao takvom dajem osobnu nagradu pravog klasika svoje vrste.
Nevjerojatna mi je ova lakoća pripovijedanja i prepoznavanja sreće, zadovoljstva, ponosa, zajednice, ljubavi, prijateljstva, upornosti, a onda i tuge i gorčine, razočaranja i osjećaja nemoći i obmane od strane onih kojima vjerujemo, i to na samo 136 stranica. Ono što nakon čitanja ostaje jest ljutnja i gorčina na sebe, na društvo, na svih nas jer živimo ono što zajednice životinja na farmi žive, često doslovno. A skupina u koju spadamo su ovce.
Bit će dobro ako si osvijestimo situaciju i pogledamo istini u lice pa krenemo mijenjati sebe pomažući si tako opstati u današnjem društvu. Dati svojoj okolini sebe, nadati se da ćemo isto dobiti nazad i tako si osigurati bolju budućnost.
Tekst je zabavan, često sarkastičan, jednostavan a kratak, kratak kao i život spisatelja, koji je na našu žalost ostavio samo dva bitna dragulja čovječanstvu u nasljedstvo. „Životinjska farma“ i „1984“ naslovi su koje je potrebno za života barem jednom pročitati. Iza prvog stojim, a javit ću jesam li unaprijed znala da će i drugi isto na mene djelovati, čim pročitam.
No, da ne mislite da Orwell nije napisao ništa drugo osim ova dva djela, provjerite njegov književni opus i posegnite za kojom od njegovih knjiga poput „Zašto pišem i drugi eseji“, „Burmanski dani“, „Kataloniji u čast“ i dr.
Rečenica iz romana koju sam nekoliko puta iščitavala, ona koje se sjetim i svaki mi put prizove žmarce, „kingovski“ mi je strašna i ostat će kao veći horor od bilo kojeg horora na koji u budućnosti u romanima naiđem...
„Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek."
Add comment
Comments