Autor: Joseph Nguyen
Izdavač: Planetopija d.o.o., 2023.
Prijevod s engleskog: Bernard Jan
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Joseph Nguyen je učitelj i govornik, a njegova najveća uspješnica, knjiga „Ne vjeruj svemu što misliš“ prevedena je na više od 30 jezika. Ne vjeruj svemu što misliš naslov je knjige, ali i fotografije čije riječi krase jednu od mojih naslovnica privatnog Facebook profila. Jep, to mi je podsjetnik. Svjesna sam napisanog, a ovdje sam s autorom ponavljala, prisjećala se i opet dokučila poznato na vrlo jednostavan način koji mu uspijeva, meni na sreću, objasniti i s par primjera.
Zamisliš se nad napisanim i priznajem da, bez obzira na veličinu knjige (vrlo je malog formata 11×17 cm) i na to što je kratka (144 stranice), čuva jednostavne dragulje koji samo čekaju da ih se pokupi!
„Pomno se moralo organizirati milijune malih okolnosti i događaja da bismo bili gdje smo sada. Planirati takvo što bilo bi nemoguće i uzaludno, pa ipak smo ovdje. To je čudo života.“
Jeste li se našli u situaciji gdje razmišljate, gdje ste se udubili u „predviđanje“ budućnosti? Krivo pitanje... Koliko ste se puta uhvatili u navedenoj situaciji? Bezbroj? Sigurna sam! I čisto sumnjam da vi niste jedni od navedenih.
Najčešće smo mislima ili u prošlosti i pokušavamo dokučiti što smo mogli bolje, pametnije, reći ili napraviti u datom trenutku. Ili smo u budućnosti, non stop par koraka unaprijed, gdje ručamo, a kroz misli vrtimo što ćemo nakon pranja suđa, pa što ćemo kupiti u dućanu, što nam je ujutro prvo na listi za odraditi.. A ukućani za stolom kao da ne postoje...
Česta su i predviđanja, najčešće ona ružna, gdje vidimo samo ono loše što nam se može desiti, od ne pronalaženja parkinga, do kašnjenja, do loše prezentacije, prvog utiska i sl. I tako konstantno! Sjetite se da niste Vidoviti Milan, zaustavite se kada takve misli prepoznate, jer ono što mislimo, u to vjerujemo. A sve „predviđeno“ u 99 se posto slučajeva neće ostvariti, a mi dok do događaja ne dođe toliko brinemo i toliko se nerviramo, da smo sve najgore smišljene scenarije stvarno i fizički proživjeli.
„Sadržaj misli nije taj koji nam uzrokuje stres, nego samo razmišljanje. Količina našega razmišljanja izravno je povezana s veličinom stresa i negativnih emocija koje proživljavamo u bilo kojem trenutku.“
Koji je to horor! Zar niste umorni od ovog mog mozganja? Ja jesam! I grozno mi je svaki put kada zamišljam nepostojeće ili ono nepromjenjivo i proživljavam emocije koje najčešće nisu bile lijepe.
Tako brinući, vjerujem da si želimo dobro. Želimo se pripremiti na najgore i smišljamo nevjerojatno maštovite situacije. Nepoznato nas plaši i onda mi sebe baš „lijepo“ ovako utješimo.
„Mi ljudi uvijek se bojimo nepoznatog jer ne možemo predvidjeti što bi se moglo dogoditi. Tek kada zakoračimo u to nepoznato, možemo doživjeti neograničene mogućnosti koje nam život može donijeti. Zbog toga se čarobne stvari događaju kad vjerujemo svojoj intuiciji.“
Ono što mozak sam sa sobom „drobi“, tijelo ne zna događa li se to stvarno ili ne, ono vjeruje osjećajima koji nastaju i stvara samo sebi stres. Sami sebi stvaramo stres! Ajme grozote! Život si svojim mislima gradimo, a najčešće su baze loše i negativne jer realno, tako smo naučeni. Dokazano je da nam je nagativno razmišljanje prirodnije. I eto nas opet na naslovu knjige: Ne vjeruj svemu što misliš!
„Razmišljamo jer je to biološki odgovor na preživljavanje. Naš um misli samo zato što nas pokušava održati na životu, ali nam ne pomaže da napredujemo. Samo se brine za našu sigurnost i opstanak, ali ne i za naše ispunjenje.“
Tisuće smo godina od situacija gdje nam mozak javlja da moramo pobjeći od divlje životinje koja nas želi pojesti za ručak, ali nam i dalje nameće svoje strahove u svim drugim mogućim (i nemogućim) oblicima.
Autor na vrlo jednostavan način objašnjava u kojoj se mi situaciji nalazimo što se razmišljanja tiče, i onima koji istinski žele promjenu, onima koji su umorni od konstantnih napornih misli, nudi jednostavne vježbe kako si u tim trenutcima pomoći.
Drago mi je bilo spoznati da nisam na samom početku, drago mi je što me podsjetio na neke već znane činjenice koje često, ako ih čovjek ne ponavlja, budu zamijenjene nekim u koje ne bismo trebali vjerovati. „Mi ne živimo u stvarnosti, nego u PERCEPCIJI stvarnosti koju stvara naše razmišljanje.“
Svi smo dio našeg podneblja u kojem smo odrastali, dio društva, obitelji, dio svega što nas je okruživalo od rođenja i još nas okružuje. Živimo s tuđim uvjerenjima za koje se često ispostavi da nam ne odgovaraju, a onda je na nama da ih se riješimo i živimo svojim životom i svojim ciljevima za naše dobro.
Vrijeme se mijenja pa je prilagodba pojedinca da ostane zdrave pameti najbitniji čimbenik. Vjerovati sebi tek kada smo svjesni naših misli, koje su i česta ponavljanja tuđih, te među svima izvući i vjerovati onima koje su naša istina je svijetla budućnost.
„Istina nije ono što mislite, nego ono što znate i osjećate duboko u sebi. Slušajte tu unutarnju mudrost koja sve to zna. Dopustite joj da vas vodi kroz život. Najviše smo ispunjeni kad slušamo svoju dušu.“
Jer, kako autor kaže: „Jednom kad uvidite nešto novo, ne možete to više ne vidjeti.“, meni se pokazalo istinito. Ništa što nije dio nas neće to samo postati ni ostati, na nama je prisjećati se već naučenog, vježbom i ponavljanjem pomoći si utabati nove misli kojima ćemo vjerovati bez razmišljanja, jer će biti naše. Uzmite u ruke ovu knjižicu, čitajte i dozvolite si razumjeti, olakšajte si dane koji vam dolaze i uživajte u miru, tišini, prepoznavanju i razumijevanju svega što će nam na dnevnoj bazi naš dragi mozak i dalje servirati.
Add comment
Comments