Recenzija knjige: OK je što niste OK: gubitak i tugovanje u kulturi koja ne razumije

Published on 1 December 2023 at 23:32

Autor: Megan Devine
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2023.
Prijevod: Matija Pospiš
Recenziju napisala: Ivana   

 

IG: https://www.instagram.com/what.the.muggle/

„Postoje gubici koji vam stubokom promijene svijet, smrti koje promijene način na koji gledate sve oko sebe, tugovanje koje razruši sve. Postoji bol koja vas prenese u neku posve drugu dimenziju, čak i kad svi ostali misle da se zapravo ništa nije promijenilo.

Život je težak, a smrt je nepodnošljivo teška. Megan Devine, psihoterapeutkinja, spisateljica, žena koja je proživjela veliku tragediju, gubitak i tugovanje u punim smislima tih riječi, priznala je da prije nije mogla naslutiti njihove razmjere, iako se i profesionalno i osobno suočavala s brojnim teškim pričama. Ispada da je i s nepovratnim gubitkom stvar takva da ga ne možemo u potpunosti pojmiti dok se s njim ne susretnemo, pa čak ni onda ne znači da možemo razumjeti drugoga koji proživljava „isto“. Svi smo u svojoj boli sami, a time se i autorica vodila.

Kad je u pitanju fizička bol, imamo čitav niz anelgetika. Kad je u pitanju bol uzrokovana gubitkom... nemamo apsolutno ništa. Oduvijek mi je bilo bizarno što imamo rješenje za gotovo svaku fizičku bol, a za ovo, za jednu od najintenzivnijih boli koje možemo doživjeti, lijek ne postoji. Jednostavno je moramo osjećati.

Knjiga funckionira kao svojevrstan vodič kroz najmračnije periode naših života, ali i kao osobna ispovijest jedne žene koja je tragično izgubila svoju osobu. Autorica je iskrena, otvorena, kritički promišlja i iznosi probleme vezane uz nošenje s tugom i boli koje pronalazi u društvu u kojem živimo, bliska nam je i vjerujemo joj. Iako se sa svim nećemo složiti, iako ćemo ponekad pomisliti da pretjeruje u pojedinim konceptima, zapravo se većina teksta isplati pročitati.

Bez imalo uljepšavanja i davanja lažnih nada da će biti bolje i da će proći, autorica vješto i nježno pruža utjehu i otkriva istinu koja nije lijepa i koju nije lako prihvatiti, ali drugog izbora nemamo. Zbilja, iz svih je kuteva promotrila tugu i bol u njihovim najsurovijim oblicima, na tisuće načina prikazala spektre koje obuhvaćaju.

Tugovanje je nagonsko, a ne razumno; zavijanje u središtu tugovanja nepatvoreno je i stvarno. To je ljubav u najsurovijem obliku.

Knjiga je podijeljena u četiri dijela. U prvom se govori o kulturno-povijesnom negodovanju da se uopće sučimo s gubitcima. U drugom dijelu govori se o nekim konkretnijim koracima koji se mogu poduzeti prilikom tugovanja, i to ne da bi se situacija „popravila“ ili „poboljšala“, nego samo malo po malo počela mijenjati. Nabrojano je i jako mnogo aspekata tugovanja, poput raznih mentalnih i fizičkih „nuspojava“, te vježbe koje mogu pritom pomoći.

Treći dio istražuje podršku bližnjih i prijatelja koja često može biti frustrirajuća, koliko god bila „dobronamjerna“. Posebice se obračunava s „tiranijom pozitivnog razmišljanja“ koja, posebno u ovakvim situacijama, zbilja može biti najgora i najgluplja ideja. Posljednji dio razmatra načine na koje se može nastaviti živjeti nakon nepopravljivog.

Iako će knjiga najbolje doći onima koji se, nažalost, nalaze u samom procesu tugovanja, dobar je izbor i za sve ostale, i one koji su na ovaj ili onaj način uključeni u takve priče, kao i one koji promišljaju o životu i žele razumjeti, ne bježeći od onoga što će se kad-tad dogoditi.

Jer činjenica je da voljeti znači izgubiti, na ovaj ili onaj način. Teško je živjeti u tako prolaznom, nestalnom svijetu. Srca nam se ponekad slome i više se ne daju popraviti. Postoje vrste boli koje postanu neizbrisiv dio našeg života. Moramo znati kako da to podnesemo, kako da se brinemo za sebe unutar toga, kako da se brinemo jedni za druge. Moramo znati kako da živimo ovdje, gdje se život kakav znamo može svakoga časa zauvijek promijeniti.

Ocjena: 9/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador