Autor: Ottessa Moshfegh
Izdavač: Vuković&Runjić, 2023.
Prijevod: Maja Šoljan
Recenziju napisala: Ivana
„Nisam voljela pse. Ne zato što sam ih se bojala – nisam – nego zato što su mi njihove smrti teže padale od ljudskih. Moj pas iz djetinjstva, Mona, škotska terijerka koja je bila najmanja u leglu, uginula je tjedan prije nego što mi je umrla majka. Bez oklijevanja mogu reći da mi je gubitak tog psića slomio srce jednako kao i majčina smrt. Vjerojatno nisam jedina osoba na svijetu koja je to proživjela, ali dugo sam mislila da su ti osjećaji sramotni. Možda bih, da sam pri ruci tad imala nekog dr. Fryea da mu to priznam, otkrila nešto što bi mi donijelo olakšanje, novu perspektivu, ali nisam. Uostalom, ne vjerujem ljudima koji čeprkaju ožalošćenim ljudima po glavi i govore kako je ondje unutra baš zanimljivo. Nije zanimljivo. Majka je bila zločesta, a taj pas baš mio. Ne treba ti za to fakultetska diploma.“
Uvijek postoje vremena kad manje čitam, no kad se ona promijene, prisjetim se kako je život s dobrom knjigom uvijek bolji. Ovo je bila jedna od takvih.
Mračni prvijenac Ottese Moshfegh (koju smo već upoznali kroz Moju godinu odmora i opuštanja) u središte priče stavlja Eileen, neurotičnu i dismorfičnu 24-godišnjakinju koja svoje turobne dane ublažava sanjarenjem o bijegu u bolji život. Skromna je, samozatajna i osamljena, puna samoprijezira i ogorčenosti. Dani joj prolaze u turobnom poslu u maloljetničkom popravnom domu Moorehead i brizi oko oca alkoholičara.
Nema se kome povjeriti, nema s kim podijeliti svoje (sramotne) misli, kao ni simpatije prema čuvaru Randyju. Zgodno je napomenuti da cijeli niz događaja i osjećaja prepričava odrasla i zrela Eileen, koja nema problema ponekad biti kritična, a ponekad nježna prema djevojci koja je nekoć bila.
Ubrzo dio njezine svakodnevnice postaje Rebecca Saint John, nova kolegica koja je, čini se, Eileenina potpuna suprotnost, barem u njezinim očima. Rebecca je vesela, karizmatična, lijepa i vesela. Unatoč svim tim preprekama, njih dvije postaju prijateljice i Eileen je šokirana i očarana tom spoznajom. Bivajući u njezinu društvu, još joj se više sviđa ideja o novom životu daleko od zabite sredine koja je umrtvljuje iz dana u dan, i novoj Eileen, koja će biti sve što poželi. Ono što tad nije znala je da se planovi neće ostvariti na način na koji je planirala, i da se skupa s Rebecco uvukla u (ne)očekivanu mračnu priču.
U knjizi je puno toga zabavnog, uvrnutog, ali i puno uznemirjućeg, hladnog, perverznog, sa sveprisutnim osjećajem propasti. Međutim, to zlokobno koje se cijelo vrijeme čeka, jer odrasla Eileen vodi radnju prema tome, kao da nije najbolje povezano sa svim što mu je prethodilo. No u tome ne vidim manjak; zapravo cijela knjiga i stilski i sadržajno ide u korak s Eileeninom osobnošću.
Sve se odvija u snježnom krajoliku Nove Engleske u danima koji prethode Božiću, što je uvijek plus. Možda nije roman po svačijem guštu i možda neće ispuniti sva vaša očekivanja koje ste imali na početku, ali svakako će ispuniti neka druga, ostaviti nas spokojnima i s mislima da premda sve ne funkcionira dobro i sve nije kako treba biti, u tome i je cijela stvar.
Add comment
Comments