Autor: Ann-Helén Laestadius
Izdavač: Naklada OceanMore d.o.o., 2023.
Prijevod: Željka Černok
Recenziju napisala: Ivana
„Ne možeš biti zao prema životinjama i izvući se. Tako je to.“
Spisateljica Ann-Helén Laestadius podrijetlom pripada autohtonom narodu Saami o kojem, vjerujem, većina nije ništa čula. Iako ih brojčano nema mnogo, nastanjuju veliki teritorij koji se proteže preko arktičkih područja Norveške, Švedske i Finske. Stvar je takva da su njihovu kulturu i jezik stoljećima ugnjetavale vlasti navedenih država, a čak su im oduzimali i zemljišna prava i ugrožavali prirodu o kojima ovise njihov život i kultura.
Između ostalog, jedan od načina na koji to rade je ubijanje sobova koji su Saamijima puno više od sredstva za život – oni jesu život. Upravo su takvi događaji bili okosnica cijeloj radnji u romanu „Krađa“.
Jednog zimskog dana devetogodišnja Elsa, kći goniča sobova, vidi muškarca kako brutalno ubija njezino voljeno mladunče soba i prijeti joj da šuti. Premda je previše prestravljena, otac je odvodi da prijavi zločin, na što im lokalna policija kaže da ne mogu ništa učiniti u vezi s tim "ukradenim" životinjama.
Naime, ovakva ubojstva klasificiraju se kao krađe u izvješćima i samo se gomilaju, neistražena. No trauma prati Elsu i dalje, i nakon deset godina tijekom kojih mržnja i prijetnje Saamijima nastavljaju postojati, čak se i pojačavaju, sve je više sobova mučeno i ubijeno. No konačno, ona odluči nešto poduzeti, a naredni događaji dovode do kobnog raspleta.
„Elsa se osjećala ogoljenom, imala je neki loš osjećaj, kao da se povjerila nekomu tko je nije ni saslušao do kraja.“
Roman je temeljen na stvarnim događajima koje je autorica morala oprezno ispričati. Naglasak je svakako stavila na diskriminaciju koju Saamiji predugo trpe zbog svoje odlučnosti da slijede tradicionalni način života kao goniči sobova. Više od sedam godina se spremala napisati priču, pregledala je pregršt policijskih izvješća o ubijenim i osakaćenim sobovima od kojih niti jedno nije rezultiralo odgovarajućom kaznom.
Obzirom da je djevojčica Elsa glavna junakinja, prvi dio romana napisan je jednostavno i lagano, opisane su rutine, vjerovanja i znanja naroda Saami. Nije se stil ni kasnije puno promijenio, ali je isto tako nije spriječio da progovori i o ostalim važnim i teškim temama koje su sve opet povezane s teškim životom Saamija.
„Njih su dvojica bili dobri prijatelji. Biti tako blizak s nekime, a ipak ne biti dovoljan, to mora da je strašno težak osjećaj. Ali tako je to bilo. Možda je propustila objašnjenja nakon njegove smrti. Možda su svi znali više od nje. Već se dugo priča o tome kako je visok broj samoubojstava među njihovim narodom…“
Izvor foto: The New York Times
Autorica se tako dotiče mentalnog zdravlja i visoke stope samoubojstva među Saamijima (u jednom razgovoru tvrdi da je samoubojstvo nešto kroz što je prošla svaka saamijska obitelj), rasizma, izopćavanja i maltretiranja u školama, kao i globalnog zagrijavanja koje posebno prijeti onima koji u arktičkim predjelima ovise o prirodi.
Iako se situacija s godinama promijenila, i dalje mnogi Saamiji potvrđuju da su mete diskriminacije i nasilja, kako kroz ljude, tako i kroz sobove. Istovremeno bajkovita priča prepuna idiličnim i mirnim snježnim predjelima i mučna istina o ljudskoj zlobi, „Krađu“ mogu čitati svi i naučiti lekcije koje se ne bi ni trebale učiti, jer bismo ih svi trebali znati.
Add comment
Comments