Recenzija knjige: Naučiti razgovarati s biljkama

„Biljke su uginule jedna za drugom. Kako si izlazio na kraj s time, Mauro? Očito nije dovoljno zalijevati ih. Razgovarao si s njima. Nisi to činio otvoreno, nikada pred drugima. Govorio si da je razgovor s biljkama intiman čin koji te preobražava, čin vjere za one koji ne vjeruju u čuda.“

Naučiti razgovarati s biljkama sjetan je i dirljiv roman katalonske književnice Marte Orriols. Kroz njega nas vodi Paula, uspješna barcelonska liječnica neonatologije. Događaj koji je prijeloman za upoznavanje s njom je tragična smrt njezina dugogodišnjeg partnera Maura. No nije ni cijela tragedija u tome: nekoliko sati prije nego što je poginuo u prometnoj nesreći, obavijestio ju je da je ostavlja zbog druge žene.

Živčani slom bio bi potpuno opravdan da se dogodio, no Paula se uspjela izboriti sa svim emocijama, s tugom, sramom, bijesom, i sve to više-manje sama budući da nije htjela nikome odmah sve reći. Ono što se događa u daljnjem tekstu je da pratimo Paulu u njezinu poslu u kojem je također svakodnevno suočena s boli i borbom, ali u svakodnevnom životu koji pokušava posložiti i nastaviti dalje nekim novim putem.

„Sjećanja su fleksibilna i lako ih je ispravljati, mogu se izrezati na komadiće i postaviti na drukčiju pozadinu, možemo podleći porocima svoga vremena i dotjerivati ih, igrati se filterima koji ih uljepšavaju i krojiti prošlost po svojoj mjeri, kako bismo se suočili sa sadašnjošću od krvi i mesa, i pritom ne treba biti krut, jer se nitko neće ušuljati u našu samoću da bi nas podsjetio da one sjene nije bilo i da je onaj kutak bio svjetliji no što se čini.“