Autor: Lars Mytting
Izdavač: HENA COM d.o.o., 2022.
Prijevod: Sandra Ljubas
Recenziju napisala: Ivana
„Stvar je bila jasna. Nitko ništa veliko nije postigao pitajući druge za savjete.“
Tapiserija sestara Hekne drugi su dio zanosne norveške trilogije Larsa Myttinga koja je nastavila tragom očaravajućih Sestrinskih zvona. Vrijeme radnje premješta se na početak 20. stoljeća, dvadesetak godina nakon smrti Astrid Hekne, a mjesto radnje ostaje i dalje fiktivni Butangen u Norveškoj. Kao što je prva priča imala mitski okvir sa sijamskim sestrama, i ova se na njega nastavlja, ali se i nadograđuje mističnom tapiserijom koja prikazuje viziju sestara o sudnjem danu.
Nakon njihove davne smrti tapiserija je predana seoskoj crkvi, ali izgubljena nekad tokom stoljeća. Dobro nam poznato lice pastora Kaia Schweigaarda opsjednuto je pronalaskom drevne tapiserije koju su istkale sestre u čiju su uspomenu i izlivena zvona i prethodnog dijela, za čiji se gubitak, kao i između ostalog Astridinu smrt i prodaju dijelova crkve, krivi i živi s posljedicama. Osjećamo i njegovu karakternu preobrazbu, postao je blaži i suosjećajniji, a očito vjeruje da će mu pronalazak tapiserije donijeti iskupljenje.
„Kai Schweigaard bio je prava osoba da razluči jednu stvar: da je jastuk onaj predmet koji je najbliži snovima usamljene osobe.“
Uz njega, imamo još dvojicu muških likova oko kojih se vrti cijela radnja. Prvi je Jehans, preživjeli sin Astrid Hekne, protjeran od strane obitelji, a sada živi na imanju u planinama blizu sela Butangen. Unatoč siromaštvu i poniženju, uživa u prirodi i slobodi, pecajući i loveći. Drugi je Victor koji dolazi iz imućne engleske obitelji. On je također lovac u Norveškoj, te im se jednog dana njihovi sasvim različiti životni putevi susretnu kada jedan sob bude ubijen s dva ispaljena metka u isto vrijeme.
Ova je metaforična slika toliko savršeno osmišljena i prikazana te je samo još jednom potvrdila ljepotu pisanja i stvaranja priča Larsa Myttinga. Nakon ovog događaja, stvari se počinju mijenjati i istine pretpostavljati, sve unutar čarobne i moćne atmosfere.
„Sad moraš početi vjerovati. Slobodno vjeruj u Boga ako želiš, ali bolje će ti poslužiti vjera u sebe.“
Autor još jednom briljantno istražuje teme ljubavi, samoće, hrabrosti, iskupljenja i prihvaćanja promjena. Promatramo ih u vremenima industrijskog napretka, rata i pandemije, i premda se privikavaju na novu eru, mitsko, religijsko, proročansko i neobjašnjivo nikad nije daleko od njih.
Sve u romanu funkcionira kako treba, likovi su iznimno dobro okarakterizirani i razvijeni kroz uspone i padove, priča nas zanima i nestrpljivo pratimo njezin razvoj, stalno osjećajući prijeko potrebni i primamljivi dašak starine bez kojeg ne bi bila ista, jezik i stil su još jednom maestralni, prijevod besprijekoran.
Iako roman završava s panedemijom, strahom i smrću, novi životi se i dalje rađaju, a još ako su to blizanci, sve ima savršenog smisla :D. Izgleda da su blizanci, „razdvojeni“ ili „sjedinjeni“, posebna tema za Larsa Myttinga koju će sigurno i u sljedećem romanu nastaviti, i vjerujem da svi koji su pročitali ova dva romana jedva čekaju završni.
Add comment
Comments