Autor: Isabel Allende
Izdavač: Vuković&Runjić, 2022.
Prijevod: Željka Somun
Recenziju napisala: Ivana
„Životno putovanje sastoji se od dugotrajnih dosadnih etapa, korak po korak, dan po dan, a da se ne dogodi ništa značajno, ali sjećanja se grade od neočekivanih događaja koji obilježe put. Njih vrijedi ispripovijedati.“
Nevjerojatno je koliko je toga Isabel Allende uspjela ispripovijedati u jednoj knjizi, koliko je golemi vremenski i društveno-povijesni raspon obuhvatila, koliko je nevjerojatnih sudbina ispreplela, koliko je bogatstvo likova prikazala. A sve to naravno u svom prepoznatljivom stilu u kojem sve teče poput rijeke, odmarajući nas, bez obzira što zna biti žuborito i burno. S razlogom je Allende jedna od svjetski najprodavanijih autora na španjolskom jeziku, njezin dar i sposobnost za pisanje i pripovijedanje priča neosporni su i golemi.
Violeta je zamišljena kao epistolarno pripovijedanje istoimene protagonistice, a započinje pismom Violete svom voljenom unuku Camilu u kojem objašnjava zašto prepričava svoju životnu priču. Osim što pripovijeda o osobnim događajima kroz život, pripovijeda i o povijesnim, koji se nisu mogli ne uzeti u obzir. Knjiga je podijeljena u četiri dijela koja odgovaraju različitim razdobljima Violetina života i poredana su kronološki.
Knjiga započinje jednog olujnog dana 1920. kada se Violeta rodila u aristokratskoj obitelj Del Valle, u godini u kojoj buja rat i u kojoj je stigla pandemija gripe.
Obitelj je uspjela preživjeti sve nedaće, a pomno opisuje članove svog kućanstva, od roditelja, braće, neudanih tetki i svojevrsne dadilje i učiteljice, irske guvernante. Ono što ih je naposljetku koštalo i promijenilo tijek života bile su promjene uzrokovane Velikom depresijom i krahom Wall Streeta.
Gradski život ubrzo je zamijenjen seoskim, no taj pomalo uzbudljiv i divlji život i odrastanje ostaju joj u lijepom sjećanju.
Pratimo je dalje, kroz odrastanje, kroz prvu ljubav, pa i drugu, i treću, i četvrtu, kroz brakove, preljub, djecu. Pratimo je kroz smrti, gubitke, kroz dvije pandemije, a kroz sve to ustrajnu, hrabru, nesalomljivu čini se. Knjiga se bavi i istražuje teme feminizma, kubanske vlade i pobunjenika, društvenih previranja, mafije i ilegalnih poslova, opsesivnih roditeljskih odnosa, odvikavanja, i brojne druge.
Malo toga se ovdje nije spomenulo :D. No snaga je i veličina ove epske priče i njezine autorice da nas s tim mnoštvom svega ne umara, da s pažnjom pratimo sva razmišljanja, odluke, sve krive i prave puteve kojima likovi kroče. Nenadmašna Allende još je jednom uspjela dočarati puninu i složenost života i ljudske načine nošenja sa svim.
„To što sam ja radila, zarađivala i brinula se za kućanstvo, mom je suprugu bilo uvredljivo. Osjećala sam se krivom i trudila se umanjiti važnost svega što činim, nikad pred drugima ne spominjući svoj posao, a ako bi se tko dotaknuo te teme, govorila sam da mi je to tek privremena zanimacija i da ću je se, dakako, ostaviti čim dođu djeca. Ja sebe međutim više nisam smatrala bespomoćnom i beskorisnom, jer sam uvidjela da sam sposobna zaraditi novac. To sam naslijedila od oca, s tim razlikom da sam ja oprezna, dok je on bio suviše opušten. Ja promišljam i procjenjujem, on je varao i iskušavao sreću.“
Add comment
Comments