Recenzija knjige i serije: Kraljica Charlotte (roman iz svijeta Bridgerton)

Potpuno neočekivano, sve! I priča i likovi i stil i sama činjenica da mi se sve skupa svidjelo! Bez zamjerki! Možda jer su moja očekivanja bila puno niža s obzirom da se upuštam u ljubić? Pa sam zaklopivši posljednju stranicu romana Julije Quinn s kojom se prvi put susrećem s njezinim romanom „Kraljicom Charlotte" ostala ugodno iznenađena jer ono što me inače odvraća od ljubavnog žanra ovdje nisam ni primijetila? Silna natezanja, neodlučnosti, bespotrebne svađe, pa mirenja koja nikako ne prestaju i često postaju pretjerivanja, ovdje tih „modernih problema“ nije bilo. Da se mene pita, ovaj bih roman svrstala u povijesnu dramu koja u pozadini ima lijepu ljubavnu priču.

Jer, ovo je priča o Charlotte... Priča o snazi jedne žene za koju nije ni znala da posjeduje, o snazi iskrene ljubavi, o odgovornosti i o „Kruni“ koja je uvijek bila i ostala, u Engleskoj, iznad svega. Tolika sveprisutna snaga proizašla je iz temelja jedne duboke, iskrene i čiste ljubavi. Doživjela sam je, baš takvu jaku i pravu i čitajući sam za nju i navijala.

Mislim da moram objasniti kako mi se baš ovaj roman našao u rukama, meni „teškoj“ kada se radi o žanru u kojem autorica stvara. Imala sam priliku, prije javne najave, doznati da će nam u Hrvatsku stići Julija Quinn. Marketing majstor Mozaik knjige, inače ljubitelj autorice i njezinna djela Marko Hadjur, ponosno nam se i s toliko entuzijazma i oduševljenja povjerio i podijelio informaciju o svom višemjesečnom trudu koji je sada već iza nas.  

Uspjeli su uz pomoć Hoću knjigu i Avona osigurati sve potrebno kako bi autorica došla u Hrvatsku i upoznala svoje čitatelje. Iskreno, do tada sam samo znala da postoji obitelj Bridgerton koju u svojim romanima Quinn stvara u ljubavnom žanru. Osmislila je cijeli novi svijet kojim je zaludila sve koji su dali priliku ili knjigama ili popularnoj ekranizaciji. Bez sumnje, ljubići su to koji se vole.

S Markom imam prilike surađivati više od pet godina i znam da je uvijek iskren, uvijek stoji iza onoga u što vjeruje i voli svoj posao. U ovoj prilici rekla bih da je stvarno bio ponosan na sebe i to me potaknulo da provjerim ako ja ovdje možda nešto propuštam. Mora biti nešto u svemu tome kada i on iskreno voli cijelu Bridgerton priču.

Opuštenost, a ne ispraznost, vrckavost bez suvremene naivnosti, dinamika u puno mirnijem svijetu od našeg, ljubav kao poveznica svega. Jedan lijepi svijet za pobjeći od svakodnevnih problema nakon kojih ćemo se osjećati bolje savršen je način za vratiti se u ono ugodno i toplo stanje svijesti.

Od mene preporuka za roman „Kraljica Charlotte“ koji je stilski lagan, ugodan, vrlo dinamičan pa u tom pogledu lako i brzo čitljiv, s puno odlično uklopljene konverzacije koja pridonosi tempu radnje. Zabavno, a opet dovoljno ozbiljno da nije površno bez obzira na žanr kojem pripada. Jako mi je drago da sam se s autoricom upoznala baš s ovom pričom.

Moram priznati da sam prije čitanja Julijina romana prvo pogledala prve dvije sezone „Bridgertona“ i onda sam nakon čitanja pogledala i seriju snimljenu po „Kraljici“. Oni koje ne interesiraju romani, a bili su dovoljno radoznali i pogledali su serije, postali su njezini obožavatelji i jedva čekaju novu, treću sezonu „Bridgertona“, tj. drugi dio iste. Rijetko se dogodi, ali i oni koji vole ove romane vole i ekranizacije. Ovdje bih mogla zaključiti da su svi napravili jako dobar posao jer kada je film/serija dobra koliko i knjiga, to su skoro pa neviđeni fenomeni.

Naravno da uvijek ima i onih kojima je i u ovom slučaju knjiga bolja od ekranizacije, ali razumljivo je budući da su čitajući, kao i uvijek, sami stvarali i zamišljali likove. Tako da razumijem one koji su samo gledali i sve zavoljeli jer glumačka je postava simpatična i ako se voli priča smještena u doba plemića i osobe koje ih predstavljaju nam se svide, uživanje će uslijediti. Ja mogu usporediti samo roman „Kraljica Charlotte“ i ekranizaciju istog kroz istoimeni serijal od osam epizoda.

Gledajući ekranizaciju uhvatila sam samu sebe kako prepoznajem neke rečenice i čudim se kako ih znam, gledajući prvi put ovu seriju. Bože! Pa naravno! Čitala sam ih! Sve je vrlo zorno prikazano, gdje sam razliku uočila u tome što smo u seriji odlazili u „budućnost“ i dobivali uvid u Charlotte iz Bridgerton serijala. U knjizi autorica to nije radila. Vjerujem da se u seriji htjela održati poveznica za one koji prate i Bridgertone, zadržati vezu, nešto zajedničko da bolje funkcionira kao cjelina.

S glumicom koja utjelovljuje mlađu Charlotte nisam se baš povezala. Istina, nisam ni sa starijom iako su obje odlično odigrale svoje uloge, a kako mi nalikuju jedna na drugu (odlično su ih odabrali u tom pogledu) razumljivo je da mi obje nisu simpatične. Subjektivan je to dojam i nema veze ni s radnjom ni s romanom, jer glumi nemam što zamjeriti. „Samo“ mi glumica India Amarteifio kao pojava nije simpatična. Nisam je čak pretjerano ni zamišljala dok sam čitala pa da bi se tu stvorio problem jer ne odgovara opisu, jednostavno mi iz nekog razloga ne odgovara. Za ostale se glumce ne mogu žaliti, kao ni za njihovu izvedbu koja mi se pokazala vrlo iskrena, jer kako se kraj bližio, tako sam bivala sve tužnija, s knedlom u grlu, baš kao i pri kraju knjige.

„... biti kralj često je jako lijepo. Ali ne uvijek. No čovjek se uglavnom ne može žaliti, zato što bi zvučao kao magarac kad bi se žalio na činjenicu da je kralj.“

Tužno je, ali lijepo romansirano prikazan kralj George i njegova boljka i u romanu i u seriji, njegova „ludost“ s kojom se skoro pa na dnevnoj bazi borio. Ne znam puno o pravom stanju kralja o kojem se ovdje govori pa ću si svjesno ostaviti ovaj naivan utisak. Topao, srčan i pun ljubavi prema svojoj kraljici, drag i željan običnog života koji je na svoje snalažljive načine uspio i održati.

Gledajući seriju lagano mi titra osmijeh na licu jer je sve tako lijepo obojeno, od odjeće preko šetnica do unutarnjeg dekora što sve skupa ne dozvoljava mrgođenje. Tu je i odlično osmišljena genijalna glazbena pozadina. Današnja moderna glazba prilagođena je skladbama za ono vrijeme. Oduševilo me čuti i znati da znam instrumental iako je prilagođen vremenu i mjestu radnje. Odlična mi je bila ideja da za njihovu vrstu balova u pozadini svira jedna od npr. Rihanninih pjesma.

Slaže se i tijek epizoda s događajima iz romana, iako sam u predzadnjoj epizodi uočila dodatak kojeg u knjizi nema. I iskreno, nije mi bio potreban. Ne razumijem zašto se to dodalo. Što se s tom promjenom htjelo dobiti? Kako sam pogledala sve tri sezone Bridgerton serijala objašnjenje je došlo u drugoj polovici treće sezone, toliko kratko i nebitno da bi se moglo i propustiti ako se ne prati dovoljno pozorno.