Recenzija knjige: Snijeg

„Tada se nešto pomakne, ali ne onako kako bi se pomakla vjetrom otpuhana grana ili splet grančica iz kojega je izletjela ptica. On rukom zakloni oči i razabere nešto nalik na lice, premda se s takve udaljenosti činilo da je to samo blijeda mrlja na tamnijoj pozadini drveća. No da, to je bilo lice uokvireno nečim nalik na hrđavo-crvenu aureolu kose. Najednom, mrlja iščezne kao da je nikada nije bilo. Je li to bio netko ili tek svjetlosna varka, odsjaj snijega na blatno-smeđoj pozadini drveća? Zaputi se preko travnjaka. Snijeg je bio dubok, a u svaki trag stopala što ga je ostavljao za sobom, učas se uvlačila sjena.“

John Banville napisao je sjajan, prilično staromodan krimić, smješten u Irsku 1950-ih godina. Roman prikazuje mladog irskog protestantskog detektiva St Johna Strafforda koji dolazi u aristokratsku kuću Ballyglass u vlasništvu obitelji Osborne, u kojoj je pronađeno mrtvo i osakaćeno tijelo rimokatoličkog svećenika. Hladna atmosfera koja vlada u kući, ali i oko nje, budući da se radnja odvija u vrijeme Božića i gdje je sve prekriveno gustim snijegom, savršena je podloga cijeloj istrazi. Sve je temeljito zamišljeno i realizirano, od brojnih i šarolikih likova pa do najsitnijih (ne)važnih detalja.

Vješto je dočarano i mračno doba Irske, u kojoj Rimokatolička Crkva ima jako velik utjecaj, i to ne samo na političkoj i društvenoj razini, nego i na osobnoj. Zbog toga, ubojstvo jednog svećenika, premda oko njega kruže razne glasine, a pogotovo u rukama protestantskog istražitelja i u protestantskoj obitelji, nailazi na brojne zapreke. Iako će djelovati da bi se ovi potonji mogli bolje razumjeti, obitelj Osborne zagonetno šuti i pobuđuje brojne sumnje. U svemu tome, nestaje i Straffordov pomoćnik pa on zbilja ostaje prepušten sam sebi, u okruženju koje mu otežava sve što se može otežati.