Recenzija knjige i filma: Slučaj ljevoruke dame (Enola Holmes #2)

„Ali osoba može govoriti istinu i svejedno biti zločinac.“

„Slučaj ljevoruke dame“ uspješan je nastavak odlične prve priče o Enoli Holmes „Slučaj nestalog markiza“. Imajući to na umu, divna je vijest da nam je nakladnik već preveo još jedan nastavak, treći dio „Slučaj bizarnih buketa“. Odmah ću reći da od mene imate preporuku za prva dva dijela, a ako se nastavi niz, ne sumnjam da će i treći biti na istoj razini. Nadam se čitanju i pisanju i o njemu. Ali prvo ćemo se pozabaviti „Damom“.

Enola Holmes odlično je uveden lik u već nam dragu i dobro znanu Holmes braću. Enola je zabavna, vrckava, inteligentna, tvrdoglava, radoznala, duhovita, spretna mlada dama. Djevojčurak koji je u drugom dijelu sve navedeno, ali svakako ozbiljnija. Lijepo je autorica utkala njezinu promjenu u odgovornosti kada je to, za kvalitetu priče, bilo potrebno. Ostaje ona svoja, ali nam naočigled odrasta.

Jako me ta situacija prolaznosti godina podsjeća na onu moje nećakinje. Nesvjesna sam protoka vremena koje se pretače u godine dok ne vidim nju, djevojku u kojoj se sada skriva ona tiha i draga djevojčica. Svjesni ili ne, godine i nove situacije od nas rade odrasle osobe. Tako se dogodilo i s Enolom. I dalje je ona u problemima, ali ipak ne odustaje dokučiti svoje mjesto u svijetu, kao i u specifičnoj obitelji u koju pripada.

„Grom i pakao, odakle da znam što i kako s obitelji? Spiritističko levitiranje djelovalo mi je manje tajanstveno od toga.“

Duhovitost se i u ovom dijelu prožima kroz cijelu priču, onako nenametljivo, kroz karakterizaciju likova što cijeli roman čini jako simpatičnim. Vrckavost i snalaženje u novonastalim situacijama Enola nam prepričava na svoj jedinstven i njoj specifičan način.

Nakon što se u prvom dijelu „Slučaj nestalog markiza“ Enola osamostali, mora se snalaziti na razne načine kako bi tu svoju slobodu održala. Naravno da je lovi najpoznatiji svjetski detektiv – njezin vlastiti brat – Sherlock Holmes kako bi je poslao u školu za dame. I naravno da mu ona jako dobro izmiče.

Spisateljica Nancy Springer nas i ovaj put uspješno vodi na kraj 19. stoljeća u London s cjelokupnim romanom bez pretjeranih i nepotrebnih situacija gdje prepoznajemo i jednostavnost Arthura Conana Doylea, oca braće Holmes. Knjige su pisane prije petnaestak godina, ali bi nas mogle zavarati puno starijim utiskom, baš zbog tog lijepog pisanja, ujednačenog ritma, jednostavnosti rečenica, nepretenciozno i inteligentno pričajući priču.

Krimi roman namijenjen mlađoj populaciji bit će dovoljno dobar i onoj starijoj – evo ja sam živi dokaz. Nisam naslutila obrat i nisam očekivala takav rasplet. Iznenadila sam se i krimi dio u priči je kod mene dobro prošao, cilj je ovog romana ostvaren. Iznenadila sam se, možda je bilo malo nategnuto, ali svakako bez nedovršenosti i bez rupa koje nam u zadnje vrijeme moderni krimići donose.

Volim Enolu, njezin lik. U ovom sam romanu dobila malu dozu „nadogradnje“ osobnosti i radujem se svakom novom sloju. Baš me zanima hoće li i je u drugim dijelovima autorica ovako uspješno graditi. Nadam se da se njezine glavne odlike neće previše mijenjati već da će njezin humor i vesela osobnost rasti sukladno sa svim ostalim osobinama kao i do sada.

Naravno da sam nakon čitanja morala pogledati i ekranizaciju. Volim to činiti i inače kada imam tu mogućnost, a sada sam se veselila drugom filmu imajući na umu onu odličnu prošlu. Knjiga je bila, u okviru onoga što predstavlja, odlično određena kako prva, ekranizacija prve također i očekivala sam isto, ako ne i bolje kod nastavka „Enola Holmes 2“.

Rijetko imam očekivanja jer s njima uživanje izostaje pošto konstantno nešto čekam, u glavi slažem kako bi trebalo biti da bi zadovoljilo neka moja maštanja. Tko to može kvalitetno postići za svakog čitatelja? Prva knjiga i njezina odlična ekranizacija navele su me na krivi trag jer ekranizacija nastavka nije imala nikakve poveznice s knjigom. Nikakve, osim da je Enola Holmes i dalje glavni lik koju nastavlja utjelovljavati uvijek šarmantna Millie Bobby Brown, te da je tu i dalje njezin brat Sherlock Holmes kojeg nam opet prezentira Henry Cavill.

Priča je potpuno drukčija što opet ne znači da je loša, ali one dijelove koje sam ja u knjizi prepoznala kao zabavne i napete ovdje su izostavljeni. Osim što su otišli u drugom smjeru s odnosom sestre i brata, glavna premisa nema nikakve poveznice s ljevorukom damom. Dobili smo jedan, rekla bih, obiteljski krimić jer je pogodan za sve uzraste koji bih preporučila za jedno ležerno i lijeno nedjeljno popodne. Isto kao i knjigu.