Recenzija knjige: I ne znaš da je tu

„Nitko od sudionika nesreće nije se izvukao samo s pretrpljenim šokom. Nesreća se svima duboko usadila u glavu i ondje se neprestano vrti. Razbila je strukturu obje obitelji, svakodnevnicu pretvorila u kronično izvanredno stanje, dominira noćima, upravlja snovima, a svako buđenje vodi natrag do točke s koje je sve počelo, do prokletog bazena u Toskani.“

Dvije bogate austrijske obitelji žele zajedno provesti godišnji odmor u luksuznoj vili u Toskani. Engelbert Binder uspješan je vinar, uvijek raspoložen i željan avantura. Njegova nekoliko godina mlađa supruga Melanie vitka je plavuša koja je u njegovu naručju i karijeri pronašla spas i smisao svog (poslovnog i privatnog) života. S druge strane, bračni par Strobl-Marinek čine Oskar, cinik i sveznalica, zaposlenik Sveučilišta u Beču, ali ne u zvanju profesora, i Elisa, ugledna političarka predana ekološkom aktivizmu.

Njihovoj je četrnaestogodišnjoj kćeri Sophie Luise bilo dozvoljeno povesti školsku „prijateljicu“ Aayanu, izbjeglicu iz Mogadiša, kako bi imala društvo. No na samom početku njihova odmora, a tako i romana, dogodi se nepremostiva tragedija koja, ispostavit će se poslije, nije ni bila tako neočekivana. Od tog trenutka, i odmor i život likova staje, nepovratno se mijenja i određuje sva daljnja događanja.

Autor kroz različite karakterizacije likova, kroz obrate i šokantna saznanja postavlja i pokušava odgovoriti na brojna pitanja o vrijednostima ljudskog živa (vrijedi li svačiji isto), o odgovornostima, krivnji, predrasudama i licemjerju. Na trenutke djeluje kao da je i on sam želio otkriti kako je jedan potresan događaj utjecao na one koji su u njega na neki način bili uključeni.