Autor: Lisa Jewell
Izdavač: Egmont d.o.o., 2025.
Prijevod: Igor Rendić
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
„Savršenstvo ne definiraju ljudi koji zarađuju na tvojoj nesigurnosti, niti ga definira muški pogled, niti mišljenje onih koji te ponižavaju. Savršenstvo je ono što jesi kada slušaš ritam vlastita srca, zvuk vlastitih koraka na putu kojim ideš, onaj jasan glas u tebi koji ti govori da si sasvim u redu, baš takva kakva jesi.“
Glavni lik ovog romana jak je ženski lik sa svim svojim nesigurnostima i traumama. Jessica Jones u teškim trenutcima oporavka i neplanirane situacije u kojoj se našla prihvaća novi istražiteljski posao kako bi uspješno, nakon isplate naknade za istragu čudnog ponašanja dvoje bogataških tinejdžera blizanaca nakon ljetovanja s tatom, nastavila sa svojim životom. Majka blizanaca unajmila ju je da istraži zašto su joj se djeca nakon dva mjeseca izbivanja, nakon savršenog odmora na selu, vratila potpuno drukčija. Moći koje Jessica posjeduje daju joj naslutiti da majka nije samo jedna od onih koje pretjeraju u silnom strahu za svoju djecu već da tu stvarno nečega ima.
Zanimljivo postaje kada nam u priču počinje navirati još jedna paralelna fabula koja će se, kako to obično u ovakvim situacijama biva, na kraju stopiti s ovom glavnom i sve nam razjasniti, ali će nam prije biti potpuno nepovezano. Ovakva u početku „slijepa ulica“ tu je da prodrma čitatelja, da ga još više zainteresira za glavnu premisu i potakne brže okretati stranice.
Autorica koja stvara u žanru krimića, nakon dvadesetak romana iza sebe, zagrebala je osim u svoj i u fantasy žanr, i poseban Marvelov svijet čija su pravila dosta slobodna pa je mogla otpustiti svoju maštu i napisati zanimljivu kombinaciju navedenog. Zabavno je pratiti i „marvelovski“ dio i dio o besmrtnosti, dugovječnosti, savršenosti, promjeni likova, kako namjerno i voljno, tako i izmanipulirano, te stapanju dviju različitih priča u jednu i sa završetkom čitanja zaključiti sve s onim „aha“ efektom. Jednostavnim je stilom jako dobro sve obujmila, na taj način doprinijela da se sve jasno doživi bez gubljenja u narativima, a i postigla to da ako mi još nešto njezino dođe u ruke otvorim i krenem čitati.
Rastresenost u kojoj je Jessica svaki dan bila obavijena, nepovjerenje prema svojim odlukama, strah i slična negativna stanja znala su mi kroz knjigu smetati, jer ipak je ona jedna od superjunakinja pa računam da bi trebala biti „zbrojena“. No, i ona je u srži samo ljudsko biće, krhko, prestrašeno, usamljeno, često i tužno i razočarano i kao takvo jako slična nama običnim ljudima. Autorica ju je stvarala na našu sliku, na sliku obične djevojke koja je drukčija samo u tom svojem „čarobnom“ pogledu koje joj ne pomaže u svakodnevnim problemima, a svakako zna odmoći.
Drago mi je da se za svaku Jessicinu odluku, dilemu, rastrojenost i neodlučnost na kraju dobije i objašnjenje pa joj tu njezinu stranu nisam mogla uzeti za zlo, iako su mi kroz knjigu njezine sumnje u sebe i svoje odluke bile toliko česte da su mi bivale pretjerane. Tu i tamo se i nama običnim smrtnicima „zalomi“ ispravna odluka, točan odgovor, kvalitetna reakcija, zaboravljena obaveza bez posebnih posljedica. Zar ne? To su čari čitanja knjiga do kraja, najčešće se dobije jasna slika svega bez obzira na žanr, ako je roman kvalitetno odrađen i cilj mu je biti dosljedan i smislen.
Suptilno prožimajući život mladih, korištenje društvenih mreža, življenje u svijetu filtera i savršenosti u svakom pogledu, posebno fizičkom, ovaj roman podsjeća i tjera na razmišljanje. Kako ćemo biti izdvojeni kao pojedinci ako smo svi istih frizura, obrva, usana, obraza, odjeće, šminke?
Kako biti individue, ako smo isti kao oni s kojima se družimo? Kako pokazati svoju posebnost, istaknuti se onime što jesmo, ako baš tu različitost koja se smatra kao „ružna“ zatomimo?
Zanimljivo štivo koje u sebi skriva bitne teme koje će suptilno donositi svakom čitatelju. Mladima pogotovo.
Budimo svoji, ali isto tako dozvolimo i drugima isto. Živimo svoje živote onako kako mislimo da je za nas najbolje i pokušajmo razumjeti, a ako to ne možemo, prihvatimo i nastavimo svoje dane živjeti uz jednu lekciju više. I da, vjerujmo u sebe!
„Nismo stvoreni da budemo vječni. Svijetu nije svrha držati duše zarobljenima kao da su leptiri pod staklenim zvonom. Nama je suđeno napustiti svijet dok čeznemo iskusiti još.“
Add comment
Comments