Recenzija knjige: Kos kos kupina

Spašavanje vlastite glave podudara se s onim što bi mogao biti potpuno novi početak za nju, zajedno s neželjenim simptomima koji joj se čine kao menopauza i strastvenom, senzualnom i uzbudljivom tajnom aferom s jednim muškarcem, prvim u životu. Sve je to potpuno poljulja, preokrene njezinu svakodnevnicu i potakne suočavanje s brojim emocijama, mislima i davno proživljenim traumama. Etero nam piše iz prvog lica jednine, a cijela je knjiga zapravo jedan veliki unutarnji monolog, odnosno navala misli, pitanja, razmišljanja, zapomaganja i ponavljanja (naslov). Etero nije junakinja kakvu smo navikli viđati u ovakvim tipovima romana i to je pravo osvježenje. Ona zna da je sve u perspektivi i ne osjeća se jadno ili bezvrijedno zbog toga što je sama cijeli život i što nije nikad bila s muškarcem. Sama je sebi dovoljna, ali na zdrav način, i izvana je pristojna koliko mora i može biti, ali dušebriznicama rado odbrusi. Nije profinjena, dapače, često je direktna i pomalo surova u svojim mislima (… jesu li debilne ili se prave debilne…), ali se ne pretvara, iskrena je i to nas privlači. Imamo dobro mišljenje o njoj, ne sažalijevamo je ni osuđujemo. Morala se boriti za sebe u zajedljivoj sredini u kojoj svatko sve mora znati. Borbena je i ne da na sebe. Realno, kakvi god bili, to su karakteristike koje volimo i želimo, simpatična je iako često prosta i divlja, ali je smiješna. Iako se stalno zapravo i bori sa svojim mislima jer često i je prestrašena i brine se što će tko misliti i kakva će ispasti, a i kakav je život očekuje, tjera se da ne bude mekušac i patetična nego hrabra i svoja.

Autorica je izvrsno prikazala lik neuklopljene junakinje, autsajderice, a zapravo možemo reći instinktivne feministice (ne promišlja o tome i ne djeluje s tom namjernom) koja se hrabro i otvoreno opire duboko ukorijenjenim patrijarhalnim normama društva jednostavno živeći život po svojim uvjetima. Etero, kao ni ovu knjigu, neću zaboraviti, a ako vam treba nešto potpuno drugačije, a opet kvalitetno i smisleno, istovremeno zabavno i bolno, onda pravac ova knjiga. :-)

Tada rano zatvaram dućan. Ionako nema kupaca, tko će doći? Tada ti se čini da si sam na svijetu, samo ti i ta beskrajna kiša, tama. Snijega nema, nema ga više, samo vječna kiša. Čak i kad zamiriše na snijeg, svejedno padne kiša i pokrije te blatom, pregazi te. Ne samo ulicu i dvorište, pregazi i tebe. Ova vlaga i blato i tebi se nataloži na duši, na tijelu, na licu, u grlu. Teško je, dušo mila, u takvo vrijeme pomaže samo da spavaš kao medvjed i ujutro jedeš slatko od kupina na prepečenom kruhu. Vlaga je takva da mi, ovdašnje žene, ne trebamo mazati ništa na naša glatka lica. Čak i onim najružnijim ženama, s borama, koža lica je tako zategnuta, zaglađena, kao da su je pomno njegovale. Lako je za kožu lica, ali što ćeš napraviti s tjeskobom? Kamo ćeš od nje pobjeći? Dolazi s kišom i vlagom, zavlada umjesto snijega.

Ocjena: 10/10