Recenzija knjige: Čuvari tajni Jaipura (The Jaipur Trilogy #2)

„Ima tako mnogo tajni u našem svijetu, zar ne? One koje čuvamo, one koje razotkrijemo, ali samo u pravim trenucima.“

„Čuvari tajni Jaipura“ drugi je dio Jaipurske trilogije (eng. naziv Hena Artist) i nastavak romana „Žena koja je slikala kanom“. Sada smo zakoračili u proljeće 1969. godine – Lakshmi je napustila Jaipur, u sretnom je braku i ravnateljica je Ljekovitog vrta u Simli. Njen štićenik Malik, sada već 20-ogodišnjak, završivši školu vraća se u Jaipur kako bi radio na projektu otvorenja kina Kraljevski dragulj.

U ovom romanu upoznajemo još jedan snažan ženski lik, Nimmi – udovicu s dvoje djece, pripadnicu plemena iz himalajskih brda koja će zavrtjeti glavom i srcem mladog Malika. Njezin će lik također proživjeti i dobre i loše stvari, a neće često ni sama biti svjesna koliko je zapravo jaka. Nimmi će lagano preuzeti vodstvo u ovom romanu, ponekad i iznad same Lakshmi što će doći sasvim prirodno. Možda je upravo zato izabranica Malikova srca jer ga ponekad podsjeća na njegovu „tetu-šeficu“, koja mu je pružila sve što ima u životu.

„Nimmi i ja smo slični. Ona je hinduistkinja, ali također bez kaste. Više nije sa svojim ljudima, sa svojim plemenom. Nas dvoje… mi razumijemo što znači biti bez čvrstih veza. Nimmi i ja tu ne pripadamo. Ne istinski. Jednom sklopu vjerovanja, jednom sklopu tradicija. Ali možemo stvoriti vlastite tradicije. Prihvatiti ono što nam se sviđa, odbaciti ono što nam se ne sviđa.“

Autorica i dalje odlično barata s opisima Indije i karakterizacijom likova, dodavši ovoga puta i dozu misterije, da ne kažem krimića. Naime, prilikom otvorenja kina dogodit će se tragedija i među odlično opisanim likovima ćemo tražiti krivca.

U prvom dijelu radnja se vrti oko Lakshmi, ali u ovom nastavku je autorica dala puno više prostora liku Malika pa smo imali priliku promatrati njegov razvoj. I on je ipak zaslužan što je radnja i dalje zanimljiva.