Recenzija knjige: Žene drage srcu mom

Published on 4 May 2021 at 17:31

Autor: Isabel Allende
Izdavač: Vuković&Runjić, 2021.
Prijevod: Tamara Horvat Kanjera
Recenziju napisala: Ivana  

 

IG: https://www.instagram.com/what.the.muggle/

 

"Odabrala sam jednostavan život, s manje materijalnih stvari i s više slobodnog vremena, s manje briga i više razonode, s manje društvenih obaveza i više pravih prijateljstava, s manje gungule i više tišine."

Isabel Allende svjetski je poznata spisateljica, ovdje posebno naglašeno feministkinja, i to u onom prihvatljivom smislu. Još jednom je potvrdila da piše pitko i mirno, bilo da govori o neopisivim strahotama ili iznosi neka svoja malo ljepša zapažanja i životne mudrosti.

"Žene drage srcu mom", s podnaslovom "Knjiga o nestrpljivoj ljubavi, dugom životu i dobrim vješticama" osobna je priča koju možemo svrstati pod oglede o životu, ljubavi, odrastanju, učenju, boli, nepravdi, pogotovo onoj u svijetu odnosa muškaraca i žena. Allende (ponovo) priča o svom životu, koji se poprilično napunio velikim događajima, onim nezamislivo teškima, ali i poticajno sretnima. Kroz kratka zapažanja koja najčešće zauzimaju dvije nepune stranice propitkuje svoje davne i sadašnje osjećaje, osvrće se na trenutke koje su je obilježili i odredili, te progovara o činjenicama koje je i dalje muče, ali koje pokušava promijeniti. 

Tako saznajemo da je Allende odrastala uz samohranu majku, i to u Čileu, jednoj od zemalja s izraženim patrijarhatom i s najvećom stopom obiteljskog nasilja na svijetu. Odmalena je osjećala otpor prema takvim okolnostima, a to se s godinama promijenilo i pretvorilo u nešto opipljivo. Nakon uspješne književne karijere, nakon proživljenog rata, egzila, nestanka oca, smrti kćeri, Allende se htjela zauzeti za ljudska prava, boriti se na strani pravde i zbilja učiniti razliku, pružiti pomoć. Tako je 1996., nakon Pauline smrti, osnovala dobrotvornu zakladu za potporu ženama diljem svijeta.

"...dvjesto milijuna žena žrtve su genitalnog sakaćenja..."

"U mnogim dijelovima svijeta nesreća je ako imate kćer, a sinovi su blagoslov. Babice su manje plaćene ako je dijete djevojčica."

Neravnopravnost između muškaraca i žena i dalje je jako izražena, puno više nego što mnogi misle. Ne ustručava se i do detalja opisati strahote koje žene i dalje proživljavaju. I dalje su svakog dana žene zlostavljane, premlaćene, drogirane, silovane, genitalno sakaćene. No vlasti u pojedinim zemljama ne interveniraju jer to prolazi pod vjerske ili kulturne običaje. Ovo nije ugodno niti čitati, a kamoli što drugo. Osim fizičkog zlostavljanja, jednako je pogubno psihološko i emocionalno mučenje. Zahvaljujući sve većoj osviještenosti i uključenosti žena diljem svijeta da ispričaju svoju priču i da učine koliko mogu da je više nitko ne mora proživjeti, neke bi se stvari mogle promijeniti. Vjerojatno će trebati još vremena, ali Allende je optimistična i vjeruje u bolji svijet.

"Muškarci se boje da će im se žene smijati. Žene se boje da ih muškarci ne ubiju." - Margaret Atwood

"To je učvrstilo moju odluku da do kraja života budem aktivna, da potrošim i zadnju moždanu stanicu i zadnju iskru duše, tako da kad umrem ništa ne preostane."

Poziva i na solidarnost i suosjećanje, pogotovo među ženama, a pogotovo i prema djeci, djevojčicama, životinjama, ukratko svima nemoćnima.

"Ženama je potrebno da budu povezane. Od pamtivijeka su se skupljale oko zdenca, kuhinje, kolijevke, na poljima, tvornicama i ognjištima. Žele dijeliti svoje živote i čuti tuđe priče. Ništa nije tako zabavno kao brbljanje žena, koje je gotovo uvijek intimno i osobno. I tračanje je razonoda, čemu to poricati. Naša noćna mora je da budemo isključene i izolirane, jer smo same ranjive, a zajedno cvatemo."

"Dovoljno je pojaviti se na venezuelskoj plaži i ne gine vam neizlječiv kompleks manje vrijednosti."

Progovara i o starosti, sjećajući se mladenačkih dana, strasti, grešaka, samokažnjavanja. Postoje još neki dijelovi njezina života koje nisam uspjela otkriti, ali se naziru, pa ću se i oko toga informirati, ali sada, u sedamdeset i nekoj godini, Allende je puna osobina, misli i osjećaja koji djeluju ispravno, umirujuće, lijepo, sigurno i sretno.

"Voljela bih imati bujno poprsje i duge noge poput Sophije Loren, ali kad bih morala birati, draži bi mi bili darovi raznih dobrih vještica koje poznajem: cilj, suosjećanje i dobro raspoloženje."

"Ukratko, nalazim se u divnom trenutku u mojoj dugoj sudbi. To je dobra vijest za žene općenito: egzistencija nam postaje lakša kad prođemo menopauzu i završimo s odgojem djece ako očekivanja možemo svesti na minimum, odbaciti krivnju i opustiti se uvjerene da nitko osim najbližih ni mrvu ne drži do onoga što radimo i što smo."

"...na sposobnost da budemo sretni utječe 45% gena i 15% okolnosti, što znači da preostalih 40% određuje svatko od nas u skladu sa svojim uvjerenjima i životnim stavom. S devedeset i pet godina on [G. G. Jampolsky] i dalje prima pacijente i piše, odlazi na vježbanje pet dana u tjednu i svakog jutra kad se probudi zahvali na novom danu obvezujući se da će ga proživjeti sretno bez obzira na fizičko zdravlje."

Topla preporuka ako vam treba nešto malo za promisliti, naučiti, ali i potaknuti osjećaj pripadanja, empatije i ljubavi.

Ocjena: 9/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.

Create Your Own Website With Webador