Recenzija knjige: Noć kad je nestalo svjetla

Published on 8 February 2021 at 22:10

Autor: Karen White
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2020.
Prijevod: Mirna Čubranić
Recenziju napisala: Ivana  

 

IG: https://www.instagram.com/what.the.muggle/

 

Merilee Talbot Dunlap nakon jedanaest godina braka razvela se od supruga Michaela koji ju je prevario, skupila dvoje djece i otišla u Sweet Apple, malen grad u američkoj državi Georgia. Počinju tako njih troje živjeti na imanju Sugar Prescott, devedeset-trogodišnje žene koja im rado odlučuje pomoći dok se ne snađu u novoj okolini. 

Merilee želi osigurati svojoj djeci što bolje uvjete i omogućiti najbolji mogući život, a upravo je naišla na pravu osobu koja će joj u tome pomoći. Unatoč velikom broju godina, Sugar je pametna, razumna, bistra; promatra sve oko sebe i ne boji se reći što joj je na umu. Njezina oštroumnost i sposobnosti iznenadit će vas, to sigurno.

Iako između dvije žene započinje ono što se može nazvati prijateljstvom, obje su oprezne i poprilično distancirane. Svaka iza sebe ima život pun uspomena i tajni koje je teško dijeliti s drugima. No kako vrijeme bude išlo, ta će se situacija početi mijenjati. Otkrivat će se i otpetljavati prošlosti dviju žena, pogotovo Sugarina. Zašto nema djece, zašto se nije udala, zašto joj je tako teško voljeti? Na prvi pogled čini se hladna i osorna, ali u svojoj je suštini zapravo divna i čini sve za one koje voli. No prije ljubavi, uvijek je na oprezu...

"...više nikad neću voljeti ništa što ne mogu podnijeti izgubiti."

Merilee je drugačija, otvorenija je i spremna na više rizika. Razliku ipak čine godine. Merilee se želi svidjeti drugima, upoznati se, družiti, uklopiti. Želi djecu školovati u prestižnim školama, želi se naći u okruženju istih takvih mama. Trudi se, daje sve od sebe, peče kekse jer jedva spaja kraj s krajem; ali oko nje svi su ludo bogati i važni, i teško da će se njezini keksi pronaći ili uklopiti na njihovim botoks-partyjima.

Paralelno, uz priče iz perspektive dviju žena (i to ne samo u sadašnjosti nego svjedočimo i brojnim flashbackovima iz Sugarina života), pratimo i događanja u mjestu bajkovita imena, doznajemo sve o stanovnicima, školama, svađama, ljubavima i tajnama, i to sve putem anonimnog bloga.

U srži priče nalazi se nešto mračnije, a na kraju se sve razotkriva, bilo da se radi o starim tajnama ili novim obratima. Također, progovara se i o pravoj ljudskoj naravi i pakostima male sredine, ali i o onim najboljim ljudskim vrlinama, o sposobnostima za voljeti i pomoći drugom živom biću. 

Iako se sve što se tiče ljudskih motiva i postupaka vječno da propitkivati, sve predstavljeno u knjizi i zaključeno viđeno je već previše puta pa ne pronalazim neku osobitu vrijednost i originalnost u tome. Iako je stil znao biti bajkovit, prava književno-umjetnička vrijednost ipak nedostaje.

"Sugar Prescott sjedila je za blagovaoničkim stolom u radnoj sobi stare seoske kuće i na starom Smith-Corona pisaćem stroju iz 1949., s bočicom korektora pri ruci, tipkala pismo svojoj najboljoj prijateljici, Willi Fay."

Međutim, ima humora, ima drame, ima ljubavne priče, a ima i ubojstva - dovoljno za uploviti u novi svijet, isključiti se iz sadašnjeg i ne misliti na išta više.

"Težina svih gubitaka u životu pritiskala joj je srce i pitala se hoće li bol i čežnja ikada prestati."

Ocjena: 6/10 

Add comment

Comments

There are no comments yet.