Recenzija trilogije: Zimska noć (Winternight Trilogy)

Published on 12 February 2021 at 17:27

Autor: Katherine Arden
Izdavač: Mitopeja 2018. 1. dio "Medvjed i slavuj" 
               Mitopeja 2018. 2. dio "Djevojka u tornju"
               Mitopeja 2019. 3. dio "Zima za vješticu"
Prijevod trilogije: Vladimir Cvetković Sever
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica

 

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Na rubu ruske divljine zima traje glavninu godine. Mladoj Vasji je to dom, gdje u zimskoj noći sjedi uz peć s najmilijima, dok im dadilja priča skaske. O Žar-ptici, o Finistu, o Babi Jagi – i o Morozku - Mrazu, plavookom đavlu zime koji za mrzlih noći dolazi po duše na samrti. Mudrima valja strahovati od njega, a i skrbiti za duhove ognjišta, staje i dvorišta koji štite nastambe ljudi.

No Vasjina pomajka ne želi ni čuti za takve običaje kao ni novi pop Konstantin, karizmatični propovjednik i slikar ikona, kojemu je cilj da odvrati seljane od starih navada i izvede ih na put bogobojaznosti. Na Vasji je poslušati ili pokušati biti svoja u svijetu gdje je biti različit u startu nepovoljna opcija.

Ali kako skrb za „domaće“ duhove jenjava, tako se prijetnja domu povećava dok se na rubu šume budi strašna sila koja bi inače prespavala zimu. Vasja, koja vidi i sluti štošta što ostali ne mogu, mogla bi biti jedina nada selu – ali mlado žensko čeljade u ruskim zemljama XIV. stoljeća ima pred sobom samo dvije mogućnosti: udati se, ili zarediti.

„Imati svijet po želji – to nije za mlade. Oni hoće previše.

Ukratko jako dobro zvuči, no rijetko se povodim time ulazeći u priču jer način na koji je priča ispričana igra puno bitniju ulogu. Dobro mi je došla informacija od „šefike“ čitateljskog kluba da ne stajem s čitanjem romana „Medvjed i slavuj“ iako će možda biti dosadno jer da na kraju tunela dođe sunce. I drago mi je što sam ju poslušala, iako vjerujem da je njoj ta svjetlost došla ranije nego meni. Prvi dio trilogije „Zimske noći“ kao što se već da naslutiti bio je zadatak za čitateljski klub i bez obzira na iduće retke, jako mi je drago što sam pročitala cijelu trilogiju.

„U tom smjeru leži ludilo: u skrivanju od najgorih dijelova vlastite naravi sve dok, zakriveni pogledu, ne postanu čudovišne izrasline koje će proždrijeti ostatak nje.

Hladno vrijeme koje se proteže kroz cijeli roman (ostala godišnja doba samo su spomenuta), jako lijepo prati hladno i suzdržano pripovijedanje koje mi je uskratilo svaku emociju kako odnosa između likova tako i njihovih sudbina. To mi nikako nije bio plus. Čitajući me cijela ideja mrvu podsjetila na „Narniju“ (iako mi je ona topla i lijepa i uvijek kada je se sjetim potakne osmijeh), ali i na „Ledeno carstvo srebra“ što nikako nije dobro, s obzirom da mi taj roman i danas kada ga se sjetim stvara nervozu (sitlski hladno, kratko, bezosjećajno s milijun grešaka u tekstu).

„Budeš li povazdan nosila bremene nezaboravljenih krivdi, samo ćeš sebi nanijeti ranu.

Likovi su mi svi bili vrlo slični, osim Vasje koja je iskakala iz cijele te skupine jednoličnosti. Ono što mi se stvarno svidjelo u ovom prvom dijelu trilogije je u biti bila ideja. Volim čarobno i taj princip borbe dobra i zla gdje ipak nije sve prikazano crno-bijelo i gdje me cijela priča ipak zainteresira i ponuka da pronađem nastavke. U njima sam se nadala manjoj hladnoći odnosa kako bi mi empatija prema likovima bila veća što bi ujedno i emociju za cijelu knjigu dignulo na višu razinu. Ja sam od onih kojima je to bitno jer nedostatak topline roman stavi u koš s onima koje kako pročitam, tako i zaboravim. Držala sam fige da se neću razočarati i divno je reći da mi je uspjelo pozitivno mantranje. 

„Nema čudovišta na svijetu, baš kao i svetaca. Samo beskonačnih nijansi upletenih u istu tapiseriju, svijetlu i tamnu. Čudovište jednoga je ljubljeni drugoga.

Zadnja trećina „Medvjeda i Slavuja“ mi je bila zanimljiva i tjerala me čitati i vidjeti što će se desiti s Vasjom i cijelom gungulom u koju se uvalila. Ono sve napisano do tada mi je bilo uspavljujuće, što meni u biti i nije toliko loše s obzirom da čitam prije spavanja. Šalu na stranu, ovaj dobar završetak me zainteresirao što nam je to mlada spisateljica pripremila dalje pa sam se bacila na čitanje drugog dijela.

Drugi dio trilogije „Djevojka u tornju“ mi je bio ekstra! Točno me podgodio u sridu! Znači o-dli-čno! Svaki segment koji mi je u prvom dijelu nedostajao ovdje se pojavio i guštala sam od prve stranice pa sve do posljednje. Ovdje se lijepo može vidjeti kako u trilogiji prvi dio služi samo kao uvod i potrebno ga je izgurati kako bismo došli do srži slatkoće i svega onoga što je u početku nedostajalo u priči. Likovi lijepo razrađeni kao i odnosi između njih, bajkoviti dio se nastavlja u još i jačem obimu i divno je bilo lebdjeti stranicama i željno iščekivati što nas sve još ovdje čeka.

Akcije nije nedostajalo, kao ni napetosti, iščekivanja, nervoze oko onoga što još slijedi; bilo je tu ljubavi, privrženosti, ponosa, obitelji, sreće i nesreće, povijesti kako bismo bolje upoznali glavne likove... Uglavnom, sve ono što je potrebno za (po meni) savršenu knjigu, drugi dio trilogije definitivno je iznjedrio. Možda mi je malo žao što se ipak ne bi trebao čitati bez svog prethodnika i odmah prijeći na pravu stvar, ali ova situacija „po redu“ nosi još i veće zadovoljstvo. Sve je tu na mjestu i onda sam se malo zamislila nad time što bi se još sve moglo desiti u zadnjem, trećem dijelu.

Treći dio trilogije „Zima za vješticu“ posložio je sve na svoje mjesto. Doslovno sve! Podsjetilo me na puzzle i njihovu savršenu uklopljenost kada se pronađu pravi nastavci. I tako smo završavajući cijelo ovo putovanje uz Vasju dobili jako puno. Kompleksnost u svojoj lijepoj stilskoj jednostavnosti, kada se dođe do zadnje stranice ostavlja ugodu nakon čitanja i tjera na prisjećanje svega što nam je spisateljica odlučila pružiti.

Sada, nakon što sam završila čitanje cijele priče, sličnost pronalazim kod Hobita i Gospodara prstenova. Njihova veličina je savršeno pretočena na filmove što bi sigurna sam i trilogija „Zimska noć“ uspjela napraviti. Ljubitelji epske fantastike ovdje bi dobili još jednu franšizu koju će obožavati. Samo da ekraniziranje preuzme netko vičan poslu, perfekcionist s bujnom maštom koji će uspjeti predočiti sve ono napisano.

Uzimajući cijelu trilogiju u obzir da bih pokušala ocijeniti djelo, kako mi na portalu uvijek činimo, odlučila sam to napraviti tako što ću priču sagledati kao cjelinu. Od dosadnjikavog prvog dijela, preko ekstra napetog i zanimljivog drugog i lijepo posloženog trećeg, sada sam se našla na čudu. Za duologiju bi ovo bila čista petica, ovako mi je prvi dio trilogije bio dosadnjikav i predug kao uvod u radnju i mogu to subjektivno sagledati kao mali minus cjelokupnoj ocjeni.

Došla sam do toga da je četvorka (8) preniska, a petica (10) previsoka ocjena i onda je to nešto između zaradilo čistu devetku. Iz tog razloga mislim da je dovoljno reći da „Zimska noć“ od mene ima ogromnu preporuku svima koji vole žanr, ali i onima koji vole kompleksnu radnju s dozom magičnosti koja je odlično uklopljena pa bi se moglo i prihvatiti da je „to“ tako nekada u Rusiji i bilo...

 

„Sitnim se dušama svako umijeće mora činiti kao vradžbina.

„Ljudi sami sebi unose strah. Zamišljanje je gore od bilo čega što zaista vide.

Ocjena za trilogiju: 9/10

Add comment

Comments

There are no comments yet.