Recenzija knjige: Kiparica

"Odvažila si se prekapati po kanalizaciji, očekujući da ćeš izvući čudovište, a umjesto toga si nabasala na nešto razmjerno ugodno. Olive po tome nije neobična. Većina kriminalaca su većinu vremena ugodni ljudi. Pitaj bilo kojeg zatvorskog čuvara. Oni bolje nego itko znaju da se kazneni sustav gotovo posve oslanja na dobru volju zatvorenika. - Oči mu se suziše. - Ali Olive je na smrt raskomadala dvije posve nedužne žene. To što tebi sada pokazuje ljudsko lice ne umanjuje užas onoga što je učinila."

Svoj drugi, mračni, napeti i neobični roman, Minette Walters objavila je 1993., za njega je dobila prestižnu nagradu Edgar Allan Poe za najbolji kriminalistički roman, a prema njemu je snimljena i serija.

Priča je ovo o Olive Martin zvanoj Kiparica, koja se već pet godina nalazi u zatvoru gdje služi doživotnu kaznu nakon što je priznala da je ubila i raskomadala majku Gwen i sestru Amber. Isto tako, priča je ovo i o Rosalind Leigh, novinarki koja je znala sve o slučaju i koja je poslana na razgovor s Olive, pripremajući se za pisanje knjige upravo o njoj i svemu što se dogodilo. Istina je da joj je to nametnuto poslom, i da je nevoljko na to pristala, no kako je poslije priznala, nešto ju je vuklo i nešto joj je trebalo kako bi je maklo od (kasnije ćemo otkriti) nedavno proživljene vlastite obiteljske tragedije. 

Uskoro i ulazeći sve dublje u cijelu priču, počinje pronalaziti sumnjiva odstupanja između Oliveinog priznanja i dokaza s mjesta zločina, kao i izjava drugih svjedoka. Sve više i više postaje uvjerena u Oliveinu nedužnost i činjenicu da nešto skriva. No postavlja se pitanje, ako Olive nije počinila stravična ubojstva, koga onda štiti i zašto?