Recenzija knjige: Čitač iz vlaka u 6:27

Guylain Vignolles živi na rubu egzistencije. Radi posao koji ne voli, šef mu je vrlo neugodna osoba, a jedini znak pozitivnog života je zlatna ribica koju hrani svake večeri kad se vrati s posla. Guylain radi na stroju koji reciklira stari papir, najčešće knjige. Pokušavajući knjigama spasiti dostojanstvo Guylain čuva preživjele stranice i bez obzira na formu i sadržaj čita ih naglas ljudima koji putuju istim jutarnjim vlakom.

Zaželjela sam si neko simpatično štivo i s police uzela baš ovaj roman. Ni ne znate kako sam bila sretna kada sam pogodila točno ono što mi je trebalo. Jednom rječju: simpica! Kratko i slatko djelo koje govori o puno bitnih, životnih stvari, djelo koje se ne boji realnosti koja najčešće nije ružičasta, ali uvijek vidi nešto dobro kako bi život bio lakši i imao smisla.

Nije život samo čemer, jad, tuga, rad, nezadovoljstvo, žaljenje, depresija, agresija, svađe, zlostavljanja, jer nije! Znamo da je sve nabrojano dio života, ali na jako smo dobrom putu ako u svemu tome pronađemo i dobre stvari za koje se isplati boriti za budućnost.

Guylain je čisti primjer navedenog. Koliko god je roman krenuo s jednom dozom tuge i razočarenja, nije dozvolio da samo na tome ostane i to mi je bilo odlično! Stilski lagano i jednostavno, koncizno i kako na koricama piše i ja se definitivno slažem: prekratko. Još bih čitala o svim likovima koje smo na kratko upoznali, još bih se s njima družila i guštala u dogodovštinama, konverzaciji i produbljenju njihovih odnosa. Još bih htjela pokoju mudrost onih koji ju znaju kako pružiti, s dozom duhovitosti: "Od čovjeka s konstipacijom možemo očekivati sve, čak i ništa."