Autor: Ann Napolitano
Izdavač: Mozaik knjiga d.o.o., 2021.
Prijevod: Aleksandra Barlović
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Jednog ljetnog jutra dvanaestogodišnji Edward Adler će sjesti u avion s roditeljima i bratom i poletjeti prema Los Angelesu. Oko njega će biti još sila putnika punog aviona, svaki sa svojim pričama, svojim sudbinama, strahovima i očekivanjima. A onda će se zrakoplov srušiti i Edward će jedini preživjeti. Kako će se nastaviti njegov život, hoće li se pojaviti netko tko će mu pomoći da se ponovno osjeti živim, sretnim i sigurnim? Na stranicama ove knjige potražite odgovore...
Ann Napolitano suvremena je američka književnica i autorica (za sada) triju romana. Godine 2020. zadivila je čitatelje romanom "Dragi Edwarde" koji je ujedno i njezino prvo djelo objavljeno na hrvatskom jeziku. Čim sam vidjela najavu za ovaj roman (hvaljen i s odličnim ocjenama na knjiškoj stranici Goodreads) odmah sam ga htjela pročitati! I želja mi se ostvarila! Družila sam se s Edwardom i prije nego je roman izašao u prodaju. Za to što sam se osjećala "bitna" mogu zahvaliti nakladniku. Srce mi je bilo puno!
Sva moja uzbuđenja oko druženja s Edwardom su se (na žalost) hladila kako sam napredovala s čitanjem. Prešavši polovicu, gdje se realno gledano još uvijek ništa konkretno nije dogodilo, nije ulijevalo neku posebnu nadu da će roman biti i s moje strane hvaljen. Sama tema me podsjetila na roman "Ljeto. Ptica. Plavo." - Akemi Dawn Bowman koji je na interesantniji način prikazao tugu djevojčice nakon gubitka člana obitelji.
Znamo da glavni likovi u romanu putuju avionom i s obzirom da sam imala prilike iz prve ruke doživjeti i po četiri leta dnevno kao domaćica zrakoplova, cijeli taj dio je vrlo realno prikazan i mogla sam vidjeti sve navedene scene kao prave. Sreća moja što nisam imala iskustva s nezgodama u avionu ili s rušenjem zrakoplova već mi je taj dio života ostao u divnom sjećanju obilježen s još ljepšim poznanstvima. Dokazano je da je putovanje avionom najsigurnije no isto tako znamo da kada se avion sruši najčešće se ugase sve duše koje su u njemu sjedile.
Stilski je spisateljica jako lijepo i jednostavno iznosila željeno i njezin način pripovijedanja je igrao veliku ulogu kod mojeg nastavljanja čitanja, a ne odustajanja. Hvala joj na tome, ali hvala i što je (ipak) pred kraj romana odlučila podijeliti s čitateljima onu važnost koju sam očekivala od prve stranice. Kako, ili bolje pitati Zašto? nastaviti dalje život kada se sve oko nas ugasilo? Što bi to trebalo biti dovoljno jako da nas drži "iznad vode" i ne dopušta potonuti iako je to jedino što želimo? Nadala sam se da ćemo barem od polovice knjige o tim nekim bitnim stvarima progovoriti no dobila sam samo natruhe onoga što je moglo biti odlična pozadina cijelog romana.
Edward je u romanu prikazan vrlo jednolično rekla bih i plošno pošto doznajemo o svima više nego o njemu. Kao svijetlu točku romana moram navesti lik Shaye za koju sam se lovila "ko pijan plota" i uspjela privesti cijelu priču kraju uz njezinu pomoć. Žao mi je što se roman s moje strane nije pokazao kao jedan od onih za preporuku, jer čitajući sinopsis potencijal je bio velik, a tako onda i želja da mi se roman svidi.
Očekivala sam više životnih propitkivanja, razlučivanje bitnih i nebitnih stvari u odnosima između likova, više konkretnih i smislenih razmišljanja o gubitcima s kojima se nosimo, te kako nastaviti dalje sa životom kada smo sigurni da je isti za nas završio. Dobila sam mlake i nabrajane osjećaje, nebitne opise nebitnih likova za cijelu radnju, predugi osjećaj statičnosti cijele priče koji se onda pretvarao u dosadnjikavo okretanje stranica s iščekivanjem zanimljivih dijelova.
Edwardova priča me podsjeća na velike hitove s kojima se ja osobno nisam našla, nisu me dirnuli i ono što od njih pamtim jest da su mi bili dosadni i da sadržajno ni o čemu ne govore. Tako da, ako vam su vam Kirka i Plemeniti gospodin u Moskvi bili ekstra, upoznajte se i s ovom pričom. Tematski nemaju nikakve veze jedni s drugima, ali način pripovijedanja i ono o čemu govore su vrlo slični. Uvijek će se naći oni koji će hvaliti i koji će kuditi neko književno djelo i to je potpuno u redu. Glavno je da znamo da su utisci subjektitvni i da se objasni zašto su nam utisci takvi kakvi jesu pa možemo konstruktivno o pročitanom poćakulati. Meni je jedino žao što ću Edwarda vrlo brzo zaboraviti, a baš sam mu htjela biti prijateljica.
"Naposljetku, ako najveći dio dana mislite na jedno sjećanje, nije li to vaša sadašnjost?"
"Tvoj život odvija se u tvojoj koži. Nitko drugi ne zna ništa, a internet je pun kauboja i jadnika koji izmišljaju. Volim internet, ili sam ga barem volio, ali istinu ne tražiš ondje."
"Tragedija je umrijeti na kauču, gledajući televiziju u samoći. Umrijeti radeći ono što voliš čitavim bićem, to je čarolija."
Add comment
Comments