Recenzija knjige: Dječak iz Toskane

Jeste li ikada posjetili Toskanu, kušali njihovu finu hranu ili možda svjedočili umjetničkim djelima nekog od firentinskih muzeja? Ako niste, poželjet ćete to učiniti nakon što pročitate ovu knjigu.

Na samom početku upoznat ćemo Huga Langleya, ranjenog britanskog pilota, koji je prinuđen spustiti se padobranom iz pogođenog aviona. Ruševine starog samostana pružit će mu sklonište od njemačkih vojnika, koji se počinju ponašati poput ranjenih zvijeri – bliži se kraj rata i njihov je poraz vrlo izgledan.

Prije rata, Sir Hugo Langley bio je samo još jedan od pripadnika britanske aristokracije i nasljednik Langley Halla. Ali, kako to obično biva, naslijedivši veliko zdanje, Sir Hugo je dobio i dugove te je tako sve otišlo na plaćanje poreza. Ostala je za stanovanje kućica čuvara imanja i plemićka titula.

Nakon prosinca 1944. godine autorica prebacuje priču u 1973. godinu u kojoj će Hugova kći Joanna saznati da joj je otac preminuo. Tijekom pospremanja njegovih stvari pronaći će očevo pismo upućeno Sofiji, u kojem joj izjavljuje svoju ljubav i kaže kako je “lijepi dječak na sigurnom, skriven tamo gdje ga samo ona može pronaći”. Međutim, pismo će se vratiti s napomenom “adresa nepoznata, vratiti pošiljatelju”.

Joanna donosi odluku o putovanju u Toskanu kako bi saznala istinu o ocu, za vrijeme rata, misterioznoj Sofiji i tajni koju skriva lijepi dječak.

Ono što je intrigantno u ovoj knjizi su prelijepi opisi Toskane, srdačnost ljudi koji tamo žive, a iznad svega kuhinja i način spremanja jela (koji su vrlo slični našoj). Zato i upozorenje: ne čitajte ovu knjigu ako ste gladni!

Autoričin stil pisanja je jednostavan, s lijepim opisima prirode i karakterizacijom likova za koje odmah stekneš dojam kako ih poznaješ već odavno. Priznajem da je ravnoteža između prošlosti I sadašnjosti tek neznatno poljuljana, osobno mi je bilo puno draže čitati Joannine dogodovštine nego o preživljavanju njenog oca. I tako već znamo da je uspio preživjeti ratne strahote.