Recenzija knjige i serije: Slom

Grace Reinhart Sachs, psihoterapeutkinja, živi sređenim životom u visokim krugovima New Yorka. Odana je svom mužu dječjem onkologu, njihovu sinu Henryju i pacijentima za koje se skrbi u vlastitoj ordinaciji. Njezini su dani ispunjeni poznatim ritualima: živi u istom stanu na Manhattanu u kojem je odrasla, svako jutro šalje Henryja u istu elitnu školu koju je i sama pohađala, piše knjigu o vezama i brakovima, sudjeluje u aktivnostima svoje škole i dalje, jednostavno uživa u svom savršenom životu. Dok...  sve to ne poljulja jedna nasilna smrt, muž koji je nestao bez traga i neprekidni lanac zastrašujućih spoznaja.

Ovaj roman je jedna lijepa debeljuca o kojoj se jako puno počelo pričati kada je izašla serija „The undoing“ snimljena baš po njoj. Počelo se pričati jer su glavni akteri iste Nicole Kidman, Hugh Grant i Donald Sutherland, ali zato i što su roman autori uspješne serije „Male laži“ adaptirali u originalnu HBO-ovu seriju. Sve navedeno puno govori. Ja sam malo zastala i pokušala svo troje posložiti u glavne likove knjige i jedan od njih mi se nekako baš i nije uklapao kao toliko bitan. No, hajdmo ispočetka...

Ja sam se uhvatila prvo knjige jer mi je nekako to „pravilan“ poredak: prvo čitati, a onda gledati. Oduvijek volim vidjeti oba prikaza pa onda povući paralele. S godinama sam naučila odvojiti jedno od drugog i sagledati ih kao dvije različite kategorije; što knjiga i film jesu. Knjigu svatko od nas doživi na svoj individualno subjektivan način i gledajući film snimljen po istoj najčešće nam to nije TO. Pa naravno da nije!

Film je snimljen po viđenju pročitanog glavnog režisera ili producenta, jedne jedine osobe. Njegovo viđenje! Ako smo na istoj valnoj s osobom glavnom za tijek radnje koja prati knjigu, onda će nam ekranizacija (za promjenu) biti dobra. Zašto pisci dopuštaju toliku razliku u ekranizacijama njihovih romana (gdje je boja kose ili puti sitnica gledajući kada promjene i sam kraj cijele priče) najpametnije bi bilo pitati njih osobno. Na nama je čitati, gledati, uživati i komentirati (sa ili bez spojlanja, ovisi o situaciji) ono što je na nas ostavilo utisak.

Meni je knjiga bila stvarno dobra. Još sam se više iznenadila sama sebi jer sam prije čitanja obilježila naslov na internet stranici Goodreads i vidjela vrlo lošu prosječnu ocjenu iste. Znam da to rijetko išta znači, ali nisam očekivala da će biti više loših utisaka no dobrih s obzirom da su po njoj odlučili napraviti seriju. Vjeruju da je priča unutar korica dovoljno dobra da bi se oko nje toliko trudili. I serija je bila pun pogodak! Slušala sam samo hvalospjeve, ali to je najčešće bilo od onih koji knjigu nisu pročitali.

Krenuvši s knjigom jako sam lijepo zaplovila u opise likova koje nam kroz svoje viđenje opisuje glavna protagonistica, psihoterapeutkinja Grace.  S obzirom na njezinu profesiju svi su dobivali jednu razinu opisa više i sve sam ih redom mogla zamisliti. Mogla sam osjetiti ljubav na svim opisanim razinama, isto kao i netrpeljivost, ljutnju, razočaranost, usamljenost, ponos, šokantnost, strah, snagu, volju... Svi osjećaji su gotovo pa opipljivi. Obično zazirem od previše opisa i odugovlačenju radnje (što su ovom romanu često pripisivali kao negativno oni koji su ga čitali), ali ovdje mi je takav tempo skroz odgovarao. Stvarno sam se začudila sama sebi.

Volim se iznenaditi, pogotovo ugodno. Ovaj roman mi je pružio baš takve emocije. Iako, ne želim samo o hvalospjevima, jer ipak nije „Slom“ jedan od najboljih romana koje sam pročitala, ali da mi je imao smisla, je, da se sve lijepo zaokružilo je i da je kraj bio neočekivan i s time plus cijeloj priči JE. Dio koji bih ja rado promijenila u knjizi, u seriji uopće ne postoji.

Od druge su epizode (od 6 ukupno) sve toliko izmijenili da ono što sam smatrala odličnim u knjizi, ovdje nema ni traga. S time na umu, ako je samo jedna epizoda u nekom kronološkom obliku slična knjizi, onda je bilo puno jednostavnije seriju gledati potpuno odvojeno od knjige. Suprug i ja smo gledali skupa i njemu se svidjela cijela ta zavrzlama. Podsjetilo nas je na seriju „Braneći Jacoba“ s tim iščekivanjem i napetošću, s tom nervoznom atmosferom i s različitim razmišljanjima o okosnici kako serija primiče kraju.

Ono što ću napraviti jest da ću onima koji vole čitati i ne smeta im toliko sporija radnja, preporučiti knjigu Slom ako im je žanr (obiteljska drama s natruhom krimića) drag. Isto ću napraviti i za one koji vole pogledati interesantnu seriju s neočekivanim preokretima o kojima se rado razglaba s onima koji su ju već pogledali.

Oba su uratka dobra kada ih se gledao ovako, odvojeno. No kada se prisjetim raznih jako dobrih djelova knjige, detalja o osobnosti likova, sitnica koje priču popunjavaju na pravi način, bude mi žao što su toliko onih baš posebnih stvari oduzeli gledateljima serije. Na žalost, seriju su odlučili prilagoditi masovnom tržištu i pružiti im više uzbuđenja i napetosti odmah u startu, ali i na taj način potpuno promijenili knjišku ideju.

Razumijem ih, žive od gledanosti i dobrih kritika i to je bila njihova strategija za uspjeh. Možda nekada budu snimili film po knjizi i on poprati cijelu radnju onako kako je napisana. Vjerujem da bi u njemu doza iščekivanja i napetosti bila čak i veća, interesantnija, dok bi ju opisani likovi spisateljice puno bolje popratili. Knjiga je iz tog razloga puno slojevitija, puno se više pitamo o životu, prijateljima, obitelji i odnosima općenito, pitamo se koliko dobro nekoga poznajemo te može li nas se lako obmanuti.