Recenzija knjige: Auggie & ja: tri čudesne priče

Ne, ovo nije nastavak knjige Čudo. Kako je spisateljica rekla, Čudo neće nikada dobiti nastavak. Ovdje je Auggie sporedan lik, ali ujedno i  poveznica između tri kratke priče ispričane iz perspektive Juliana, Christophera i Charlotte. Tri različita narativa dat će nam osobni uvid svakog od pojedinca i na taj način pokušati omogućiti razumijevanje i prema ne toliko dragim nam likovima.

Naravno da nema smisla tražiti opravdanje za ružno ponašanje, ali svi dobro znamo da su najveći nasilnici oni koji u biti trebaju pomoć. Ova knjiga je za one kojima je potrebno još priča iz škole Beecher. Ovo je „nastavak“ u kojem se i dalje istražuje kompleksnost prijateljstva, odanosti, sousjećanja i iznad svega magičan učinak ljubaznosti.

Čudo/Wonder je stvarno pravo čudo! Toliko topla, a ujedno i toliko strašna priča koja te tjera na razmišljanje i promišljanje o svojem ponašanju, o svojem životu. Prije tri godine sam ju pročitala, a i dalje imam vrlo bistro sjećanje na nju. Knjiga koja te razoruža, rasplače, nasmije i na koncu promijeni. Od onda čvrsto tvrdim da bi ju trebali uvrstiti kao obveznu lektiru za peti razred osnovne škole.

Djeca trebaju i moraju vježbati toleranciju, različitost, prihvaćanje, uz osnove kulture, a svakako bi se svega toga i odrasli trebali podsjetiti! Sve kreće od obitelji jer kako znamo djeca ne uče čitanjem, već gledanjem iz priloženog, najčešće obiteljskog primjera.

Knjiga je polučila veliki uspjeh, postala je megahit i dobila svoju ekranizaciju. Divan film Wonder (2017)  s preslatkim dječakom (Jacob Tremblay) uspio je uz ostalu glumačku postavu (Julija Roberts, Owen Wilson) prenijeti suštinu cijele priče. Kino je u mom gradu organiziralo prikazivanje filma za razrede osnovne škole. Moja mama je učiteljica te je između ostalih i njezin razred imao u planu otići na predstavu. Prije bilo kakvih vanjskih aktivnosti, djeca moraju od kuće donijeti potpisano odobrenje roditelja da se slažu i dopuštaju svom djetetu izlazak iz škole.

Osobno mi se ideja jako svidjela jer smatram da se stvarno ima što naučiti kako iz knjige, tako i iz filma. Ono što me ostavilo u šoku je bila reakcija jedne mame koja je odbila pustiti svoje dijete na projekciju. Razlog je bio taj da ne želi da njezino dijete gleda film s deformiranim i bolesnim djetetom, kako kasnije ne bi imalo problema s mogućim noćnim morama i strahovima, nakon te odgledane grozote.

U prvoj od tri kratke priče ova me mama podsjetila na Juliana i njegovu mamu. Zašto i kako djeca postanu mrzitelji različitosti? Zašto djeca prolaze nekažnjeno za svoja nedjela? Zašto roditelji stoje uz takvu djecu, braneći ih? U Julianovoj priči doznajemo kako je to bilo u njihovom slučaju.

Čitajte, razmislite, pokušajte doći do ispravnih odluka i smjernica. Na mladima svijet ostaje pa bi trebali u tom pravcu postupati. Obitelj je stup društva dok ga prijatelji nadopunjuju. Njih biramo sami i cilj bi trebao biti da budemo najbolji mogući prijatelji.