Recenzija knjige: Vezice

„Vjerovala sam da se istinski osjećaji ne mijenjaju, pogotovo ne u braku. Može se dogoditi, govorila sam si, ali samo površnim ljudima, a on to nije.“

Vezice su roman koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. To je roman o životu na koji nitko svojevoljno ne bi pristao, o odnosima u koje nitko ne bi samovoljno ušao, o osjećajima za koje se nadamo da će nas zaobići. No često se spletom okolnosti i činjenicom da sudjelujemo u tom ludom događaju zvanom život neželjene situacije i emocije provuku do nas i stoje li ga stoje. Iako čitajući o sudbini jedne obitelji suosjećamo, ljutimo se, tražimo utjehu, pronalazimo snagu, ne možemo ne zapitati se mora li doista sve biti "okaljano" i bezvrijedno, je li to pravilo koje nema svoje iznimke?

Kratak je ovo, dinamičan i uzbudljiv roman koji se čita u dahu. Lakoći, osim iznimnog stila pisanja koji uvijek treba pohvaliti, doprinosi zanimljiva forma. Starnone je zamislio i napisao roman u formi triptiha, gdje je svaki dio dodijeljen drugom članu obitelji.

Suprugu, odnosno majku Vandu upoznajemo u prvom dijelu i to kroz pisma koja je pisala suprugu nakon što ju je napustio.

„Želiš me izolirati, želiš me iz svega isključiti. I, što je najvažnije, želiš izbjeći svaki pokušaj da preispitamo našu priču. To me izluđuje. Ja, za razliku od tebe, imam potrebu znati, prijeko mi je potrebno da mi potanko razložiš zašto si me ostavio. Ako me i dalje smatraš ljudskim bićem, a ne zvijeri koju treba otjerati štapom, duguješ mi objašnjenje, i ono mora biti valjano.“

Bol, ljutnja, patnja, tuga, razočaranje, neodgovorena pitanja, gubitak sebe - sve se to osjeća u njenim riječima, sve to autor tako precizno i uvjerljivo iznosi. Drugi pripovjedač je suprug i otac Aldo kojeg upoznajemo godinama poslije, u starosti, i (iznenađeno) uviđamo da je obitelj na mjestu na kojem nije trebala biti. Vanda i Aldo se nakon ljetovanja vraćaju u svoj stan koji je u potpunosti uništen; oni vjeruju - opljačkan. U gomili razbacanih i zaboravljenih stvari, prošlost mu se nameće te on kreće na put preispitivanja, ali i razjašnjenja (njemu kao i nama) donošenja pojedinih odluka. U ovom se dijelu isto tako precizno i nenametljivo tematiziraju teme slobode pojedinca, samoostvarenja, ljubavi, žudnje, odgovornosti i nepovratnih odluka s teškim posljedicama.