Recenzija knjige: Gdje šuma susreće zvijezde

Dvadesetšestogodišnja Joanna Teale nakon što je izgubila majku od raka dojke te se i  sama izborila s istim, nastavlja sa svojim istraživanjem koje je započela na diplomskom studiju. Istraživanje ptičjeg staništa joj omogućava ne samo dovršavanje diplome već bijeg u prirodu, u njezinu tišinu i mir.

Smještaj u vikendici na kraju puta pruža joj osamu, dok se ispred vrata ne pojavi bosonoga djevojčica koja tvrdi da nije s ove planete. Ursa, inteligentna (najvjerojatnije) devetogodišnjakinja poremetit će istraživačke i jednolične dane Joanne te povezati i susjeda Gabriela u svakodnevne intrige.

Jednostavno pisan roman s djevojčicom Ursom kao jednim od glavnih likova počinje skoro pa znanstveno fantastično. Na momente sam mislila da bi mogao ići čak i tim putem. No, ne, nema mjesta ničemu drugome osim tvrdokornog života i snalaženje u istom.

Lik koji se podvuče pod kožu, uz djevojku i mladića sa svojim problemima stvaraju trio koji se kao takav lakše snalazi sa svakodnevnim nedaćama. Topla priča, kao savršena za ovo blagdansko vrijeme budi u čitatelju nadu jer prikazuje prijateljstvo, ljubav prema prirodi te pokazuje da je moguće biti svoj i kao takav biti voljen.

Priča ima svoj početak (za koji sam si sama stvarala sredinu i pogriješila), sredinu i kraj koji su svi redom smisleni. Likovi su lijepo i detaljno okrakterizirani te njihovi postupci odgovaraju njihovoj osobnosti. Simpatični i antipatični sporedni likovi prate svoje „zadaće“, s kojima se uz glavne likove sve jednostavno i jasno privede kraju.