Recenzija knjige: U potrazi za Gobi

Ultramaratonac Dion Leonard otišao je na utrku od 250 kilometara misleći da će sa sobom ponijeti samo jedno od prvih mjesta. Osim teškog terena i nezamislivih vrućina koje pustinja Gobi nudi, bio je spreman na skoro sve što ga je čekalo. Iako nije istinski zaljubljenik u trčanje, jedan je od onih koji daju svoj maksimum kako bi pokazali sebi da mogu ono što naume.

Sve je teklo po planu dok mu se u jednom trenutku u trčanju nije pridružio i preslatki psić. Nije on ostao s njime samo par kilometara, on je uz njega pretrčao više od 100 kilometara! Ono što je Dion dobio ovom utrkom puno je više od onoga čemu se nadao. Gobi je psić koji je promijenio kako svoj, tako i njegov život; nabolje.

Dion Leonard i njegova supruga oboje trče i to im je jedan od zajedničkih interesa koji ih veže. Oboje su natjecatelji i žele biti bolji od sebe svaki put kada im se pruži prilika. Jedan drugome su velika podrška i s tim stavom uspjeli su završiti utrke koje su već bili otpisali. Život u dvoje, razumijevanje i ljubav samo će pojačati ulazak Gobi u Dionov, a onda i u njihov život. Ništa nije jednostavno kako se čini, ali će se pokazati da njih ništa ne može zaustaviti.

Inspirativna priča koja se lako čita, daje ono što čitatelju treba i pamti se zavijek. Puno je divnih i tužnih istinitih romana o ljubimcima i rado ih čitam (i gledam) zbog onoga što nam nude. Količine i količine bezgranične i beskompromisne ljubavi u jednom malom biću je ono što mi je nevjerojatno. Sigurna sam da svatko tko je imao ljubimca razumije o čemu govorim. Ono što je u ovoj priči divno je to što nije tužna! Za promjenu ovdje zrači pozitiva upakirana u veliki trud, volju i nevjerojatnu povezanost dvaju bića.