Autor: Bridget Collins
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o., 2019.
Prijevod: Jelena Pataki
Recenziju napisala: Tonkica Palonkica
IG: @tonkicapalonkicacitalica
GR: https://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica
Emmett je mladić koji živi s roditeljima i mlađom sestrom u ruralnom dijelu Engleske krajem devetnaestog stoljeća. Svoj obiteljski posao na polju zamijenit će šegrtstvom kod knjigoveže, starice koju svi bolje znaju kao vješticu. Knjige su na lošem glasu, ne predstavljaju ništa dobro pa ih je Emmett izbjegavao u velikom luku.
Sada se ploča promijenila i morat će se pomiriti s novom situacijom. Kreće mu novi dio života u kojem će naučiti „uvezati“ uspomenu u predivnu ručno rađenu knjigu. Izbrisati tuđe sjećanje, na tome će se bazirati njegov budući život.
Kod ove se knjige prvo moram osvrnuti na divnu naslovnicu! Osobno ju postavljam na prvo mjesto najljepših naslovnica prošlogodišnjih naslova izdanih u Hrvatskoj. Na oko predivna, na dodir drugačija, boje koje plijene pažnju, tvrde korice... Kao takva, na polici je dovoljna za ukras! Doslovno!
Priznajem da nisam inače od osoba kojima je naslovnica toliko bitna jer čitam zbog onoga između istih, ali kod ove knjige sam stvarno oduševljena njezinim izgledom. Super je i to, što nije sve ostalo samo na koricama. Ono između prati divnoću vanjštine u stopu.
Priča podijeljena u tri dijela, sva tri različita, ali savršeno usklađena i na taj način jako interesantno ispripovijedana. Stilski lijepo i slikovito pisano: „Ovdje je sat u hodniku vukao sekunde poput kamenja i iznova ih bacao u bazen dana, puštajući svaku da namreška površinu prije negoli padne sljedeća.“
Ne želim ulaziti u detaljnije opise jer imam osjećaj da će što god napišem biti previše i umanjiti iznenađenje kod čitanja jer ja sam ostala zatečena više puta. Ugodno sam se iznenadila s neočekivanim prevratima. Zamislila sam se kod svakog i shvatila da je baš taj put onaj pravi. Svidjeli su mi se i likovi i sama okosnica priče, kao i pozadinska priča koju nisam tako zamišljala.
Nakon čitanja, razmišljala sam o ovoj knjizi idućih dana pokušavajući posložiti svoje utiske kako bih uspjela dočarati svoje viđenje. S obzirom da ne mogu previše pričati o detaljima, onaj glavni dio knjige, o sjećanjima i njihovom „uvezivanju“ će biti dovoljno spomenuti.
Sama ta ideja da možemo svoja teška i neprihvatljiva sjećanja „pospremiti“ negdje i odabrati ne sjećati ih se, oduševila me. Kada bi sve bilo na toj, „lijepoj“ razini ideje, stvarno bi bilo super kada bismo mogli loše ostaviti na polici. Odmoriti od težine ružnog i biti lagan i zadovoljan i sretan, divota.
No, postavila sam si pitanja koja su me mučila u toj mogućnosti. Jesmo li mi onda iste osobe? Jesmo li isti bez svih svojih iskustava, bila ona dobra ili ne? Isplati li se onda nešto zaboraviti, ako nas to mijenja u samoj srži? Svatko od nas će na ta pitanja imati svoje odgovore i razmišljajući o takvoj mogućnosti obogatit će svoje viđenje života kao takvog.
Ljubav prema prema sebi i prema drugome, moral, obitelj, knjige, uspomene, promjene, učenje, praznovjerje, predrasude... Sve su to teme obuhvaćene ovim divnim Uvezom koji preporučam od srca. Ono što vi morate jest otvoriti svoje srce, ali i um kako bi ovaj čaroban put bio doživljen na pravi način.
„Mi izrađujemo knjige – prekrasne knjige – iz ljubavi.“
„Neka ti tama bude mirna, a svjetlo dođe i prije negoli ti zatreba.“
Add comment
Comments